Uređenje Trga Gaje Bulata koštalo je građane Splita oko 3,7 milijuna kuna. Popločan je lijepim bijelom kamenim pločama. Nažalost, one su gotovo stalno prljave. Komunalci se trude, peru ih svaki dan, ali pomoći nema.  Kažu, nakon 10 sati, Trg izgleda kao da nije pran danima.  Neki  tvrde problem je što kamen nije impregniran! Drugi odgovaraju da su to besmislice, da je problem u vrsti kamena… Očito smo dobili trg koji bismo trebali samo gledati i obilaziti ga u širokom krugu???

Ljudi na Banovini prže se danima na zvizdanu, u kontejnerima je vruće jer njih preko 50 nije klimatizirano, pišu mediji. Neki ističu i da pitka voda u Petrinji i okolici nestaje gotovo svakog dana, a bunari su naravno presušili. Još nisu srušene zgrade s crvenim naljepnicama niti je počela izgradnja novih. Ma je li to moguće u jednoj uređenoj, uljuđenoj europskoj državi?

Splitski mandolinski orkestar “Sanctus Domnio”  ovih je dana proslavio 30 rođendan. Ali da bi se pripremili za svečani koncert morali su posuditi prostoriju za vježbanje,  jer su  beskućnici!  Orkestar je do sada održao velik broj koncerata u domovini i inozemstvu, redovito nastupaju na hrvatskom festivalu mandolinista „Mandolina Imota“, gdje su iznimno uspješni.  U ovom je orkestru tijekom tri desetljeća sviralo između 500 i 600 talentirane djece i mladih. 2006. godine dobili su Nagradu grada Splita. A 2015. godine dobili su nagradu kao najbolju europski mandolinski orkestar! Ma li li moguće da nisu zaslužili svoj prostor, u svom gradu?

U ovo pandemijsko vrijeme kada smo silom prilika otkrili važnost mentalnog zdravlja i shvatili da nemamo nikakvu nacionalnu strategiju na tom području, otkrili smo ovih dana još nešto, jednako sramotno i nedopustivo.  Hrvatska već nekoliko godina nema nikakvu nacionalnu strategiju borbe protiv zloupotrebe sredstava ovisnosti. Navodno su nacrt nacionalne strategije do 2030. i akcijski plan rada do 2025. još uvijek  u postupku donošenja. Ma, odnija vrag prišu!

Devastacija naše obale nije nikakva vijest, vijest postaje djelotvoran otpor takvom ponašanju.  Prošlo je već 20 godina otkako je lokalni moćnik Stipe Latković započeo devastaciju uvale Vruja. Mjerodavne institucije godinama pišu rješenja, odluke, zabrane ali se ništa od toga ne provode u djelo a dotični gospodin napreduje s gradnjom iz godine u godinu. Ovih su se dana građani organizirali i 4. srpnja će se održati prosvjed nazvan „Festival bespravne gradnje“. Rugajući se poručuju: “Dođite, uništite… Ima se još za uništiti, nije da nema”.

 Prije nekoliko dana zgrozila nas je vijest da je mladić na motoru pretječući automobile gdje to nije bilo dopušteno, naletio na djevojku na pješačkom prijelazu i usmrtio je. Uistinu strašno. Ali, mene kao potpunog laika u pravnim pitanjima, zgrozilo je tumačenje da je moguće i da mladić maksimalno dobije tri godine zatvora. To bi se dogodilo u slučaju da je prometnu nesreću skrivio iz nehaja, odnosno da nije bio svjestan da bi njegovi postupci mogli imati tako teške posljedice. Ma je li to moguće? Luduješ po cesti, kršiš prometne propise, ali eto nisi u stanju shvatiti da bi to moglo biti kobno i za tebe i za nekog drugog? Znači li to da na cestama imamo veliki broj vozača motora i automobila koji izazivaju nesreće, jer im je sposobnost shvaćanja posljedica kršenja propisa, ograničena?! Nešto očito nije u redu s s našim vozačima ili s našim propisima i zakonima!

Ali ima i dobrih stvari koje nas iznenađuju.

U osobnom pismu upućenom isusovcu Jamesu Martinu datiranom 21. lipnja, papa Franjo dao je podršku njegovu pastoralnom radu i ohrabrio ga da se nastavi baviti njime. A dotični svećenik poznat je po pastoralnome radu s LGBT osobama.  “Želim ti zahvaliti na tvojem pastoralnom žaru i tvojoj spremnosti da budeš blizu ljudima, blizinom koju je Isus imao i koja odražava Božju blizinu”.  I ovo će nekima biti teško shvatiti i sigurno će zavapiti: „Ma je li to moguće?“ Na sreću, je!

Ma je li to moguće, zapitali su se mnogi čuvši ovih dana vijesti o brojnim uhićenima u Zagrebu? Započela je akcija USKOK-a i policije, koja kao kažu ima nekoliko krakova. Ali svi uhićeni do sada, povezani su s nekadašnjim gradonačelnikom Zagreba, pokojnim Milanom Bandićem. Očito je  Bandić morao umrijeti, da se krene u akciju. Jer sve što sada izlazi na svijetlo dana, uglavnom je poznato godinama.

Nadam se da će i u slijedećim koracima ovog velikog pospremanja u našoj metropoli i sudstvo konačno profesionalno odraditi svoj dio posla.  Ma je li to moguće? Tko zna, nadajmo se, da je!

2 Replies to “MA JE LI TO MOGUĆE ?!

  1. Uvažena,
    na retorička pitanja ne očekuju se odgovori. Možda analize, ali NE i odgovori. Zašto? Pa već nam je Matoš na to odgovorio:
    ( Stara pjesma)

    O, ta uska varoš, o ti uski ljudi,
    O, taj puk što dnevno veći slijepac biva,
    O, te šuplje glave, o, te šuplje grudi,
    Pa ta svakidašnja glupa perspektiva!

    Čemu iskren razum koji zdravo sudi,
    Čemu polet duše i srce koje sniva,
    Čemu žar, slobodu i pravdu kada žudi,
    Usred kukavica čemu krepost diva?

    Među narodima mi Hrvati sada
    Jesmo zadnji, robovi bez vlasti,
    Osuđeni pasti i propasti bez časti.

    Domovino moja, tvoje sunce pada,
    Ni umrijeti za te Hrvat snage nema,
    Dok nam stranac, majko, tihu propast sprema.

    1. Sve je moguće jer ništa nije nemoguće. U prevenciju ne ulažemo, a zbog sankcija mi je neugodno. Ljudski život je tek puka slučajnost preživljavanja u slalomu propusta, nečinjenja i nadasve nebrige.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)