Posljednjih dana svi mediji pišu i govore o Splitu, koji je kako neki kažu postao grad slučaj. Dogodilo se trostruko ubojstvo. Dvadeset petogodišnji mladić, Filip, je prije nekoliko dana u središtu grada, u ranim popodnevnim satima ubio trojicu mladih ljudi. Koliko se za sada zna ubijeni su bili dileri i duže su vrijeme zlostavljali i ucjenjivali Filipa i njegova brata narkomana. Jedan od trojice ubijenih je, čini se, stradao slučajno.
Činjenica je da mnogi sitni dileri slobodno šetaju gradom i tek povremeno poneko bude priveden, a kazne su obično simbolične. Kažu da i pravi narko bosovi najčešće dobivaju premale kazne. Zašto je to tako?!
Ono što je dodatno uzbudilo duhove u Splitu i izvan njega je osnivanje grupa podrške na face-u. Petnaestak i više tisuća ljudi priključilo se prvoj grupi koja je ubrzo ugašena, pa je osnovana nova i td. Uz izraženu podršku Filipu, članovi grupe prikupljali su i novac kako bi se angažirao kvalitetan odvjetnik koji će Filipa braniti. I to je realizirano.
I naravno, postavilo se pitanje je li normalno podržavati ubojicu, nazivati ga herojem? I kakvi su to ljudi koji mu pružaju podršku?
Doista nije uobičajeno da se veliča djelo ubojice, ali mislim da se o tome i neradi. Nažalost, moram konstatirati da ovaj događaj samo potvrđuje već poznatu činjenicu da građani ne vjeruju vlastitoj državi, odnosno institucijama koje su zadužene za poštivanje i provođenje zakona. Rezultat toga je opasno samoorganiziranje i samopomoć!
Međutim, iskreno rečeno u ovoj državi, mnogo toga nije normalno. To naravno ne može opravdati nijedan zločin ali govori u kakvom trenutku i okruženju živimo.
Je li normalno da u našoj državi mnogi sudski procesi traju deset, petnaest pa i više od dvadeset godina? A kada su u pitanju kaznene prijave odugovlačenje često dovede do zastare za pokretanje kaznenog postupka.
Je li normalno da je iz zemlje iselilo više od tristo tisuća mladih ali ne zato što ovdje nisu imali posla već uglavnom zato što nemaju povjerenja u svoju državu? Ovdje nisu najvažnije sposobnosti, odgovornost i radišnost nego političke ili rodbinske veze.
Je li normalno da se tek nakon što je u jednom staračkom domu izgorjelo šestero stanara zaključilo da bi privatne, ali i državne domove treba bolje kontrolirati?
Je li normalno da se policajcu koji spolno napastovao svoju kolegicu nakon utvrđene istinitosti optužbe, sve oprosti, jer je to učinio prvi puta?! A napastovana žena još mora platiti i sudske troškove postupka.
Je li normalno da je Hrvatska liječnička komora teretila kao krivca liječnicu Kseniju Kaleb, umjesto da je pohvali? Ona je naime bila jedina koja je adekvatno reagirala na zdravstveno stanje dječaka iz Metkovića, koji je nažalost, zbog loših procjena drugih liječnika preminuo?
Vapimo za kvalitetnim demografskim mjerama, pa je li onda normalno da u Hrvatskoj nedostaje 61 ginekološki tim. U Zadru ( i tko zna gdje još) se očekuje da ginekolog ima 9000 pacijentica??? Također u Hrvatskoj nedostaje oko 40 pedijatara!!
Je li normalno da se već godinama ne popravlja stanje u zdravstvu te se na neke liječničke preglede čeka godinu dana, pa i više? Ali se pri tome zaklinjemo u važnost prevencije!
Sa sličnim pitanjima moglo bi se ispuniti još mnogo redaka teksta.
I reče ovih dana naš Premijer da neće dopustiti da u zemlji zavlada anarhija. Pa gdje taj gospodin živi? Zar mu uistinu nije jasno da su nered i kaos prisutni u svim sferama, da su ljudi ogorčeni, prestrašeni, nezadovoljni i da nemaju povjerenja u državne institucije. Situacije je doista ozbiljna i trebalo bi prestati negirati postojeće stanje i bagatelizirati ono što nam se događa.
Doista šetamo po minskom polju!
Premala je lista šta sve nije normalno!!!
Nije dobro uzimati pravdu u svoje ruke jer to vodi totalnoj anarhiji.
Ali, zar iz svega nabrojanog ne ispada da živimo u legaliziranoj anarhiji?! Ako je obitelj bila disfunkcionalna, a je, zašto Centar za socijalnu skrb nije odradio svoj posao? Po ne znam koji put nije. Obitelj pod nadzorom im valjda znači da se ista javlja 1 put u 3 mjeseca svom socijalnom radniku?! U međuvremenu krv, strah i batine. Premalo za sustav koji košta puno. A njegovo nefunkcioniranje redovito iznjedri problematičnost na djelu.
Policija je već mogla uhvatiti dilere brata Stanislava koji ne želi policijsku zaštitu. Momak je na heroinu. Znači treba dnevne doze. Zar je teško zbrojit 2+2? Izgleda da je. Korupcija u diobi plijena je očigledna. Zašto je Split postao Bronx???
Krivosuđe je okosnica naše anarhije. Od najnižih do najviših instanci. Tome svjedočimo svakodnevno. Sinkopa na djelu kod najmeritornijih u sustavu.
Rješenje?!!!
Hitno nam je potrebna rekonstrukcija moralnosti, čestitosti, odgovornosti i dosljednosti. Inače, predsjedanje EU je farsa nad farsama. Čista uhljeba!!!
Sve drugo je zaista drugo.
Bilo bi lijepo ovu temu ne zanemariti. Redovito pratiti rad disfunkcionalne države. A sve samo na jednom primjeru.