JE LI NORMALNO ?!

Posljednjih dana svi mediji pišu i govore o Splitu, koji je kako neki kažu postao grad slučaj. Dogodilo se trostruko ubojstvo. Dvadeset petogodišnji mladić, Filip, je prije nekoliko dana  u središtu grada, u ranim popodnevnim satima ubio trojicu mladih ljudi. Koliko se za sada zna ubijeni su bili dileri i duže su vrijeme zlostavljali i ucjenjivali Filipa i njegova brata  narkomana. Jedan od trojice ubijenih je, čini se, stradao slučajno.

Činjenica je da mnogi sitni dileri slobodno šetaju gradom i tek povremeno poneko bude priveden, a kazne su obično simbolične. Kažu da i pravi narko bosovi najčešće dobivaju premale kazne. Zašto je to tako?!

Ono što je dodatno uzbudilo duhove u Splitu i izvan njega je osnivanje grupa podrške na face-u. Petnaestak i više tisuća ljudi priključilo se prvoj grupi koja je ubrzo ugašena, pa je osnovana nova i td. Uz izraženu podršku Filipu, članovi grupe prikupljali su i novac kako bi se angažirao kvalitetan odvjetnik koji će Filipa braniti. I to je realizirano.

I naravno, postavilo se pitanje je li normalno podržavati ubojicu, nazivati ga herojem? I kakvi su to ljudi koji mu pružaju podršku?

Doista nije uobičajeno da se veliča djelo ubojice, ali mislim da se o tome i neradi. Nažalost, moram konstatirati da ovaj događaj samo potvrđuje već poznatu činjenicu da građani ne vjeruju vlastitoj državi, odnosno institucijama koje su zadužene za poštivanje i provođenje zakona. Rezultat toga je opasno samoorganiziranje i samopomoć!

Međutim, iskreno rečeno u ovoj državi, mnogo toga nije normalno. To naravno ne može opravdati nijedan zločin ali govori u kakvom trenutku i okruženju živimo.

Je li normalno da u našoj državi mnogi sudski procesi traju deset, petnaest pa i više od dvadeset godina? A kada su u pitanju kaznene prijave odugovlačenje često dovede do zastare za pokretanje kaznenog postupka.

Je li normalno da je iz zemlje iselilo više od tristo tisuća  mladih ali ne zato što ovdje nisu imali posla već uglavnom zato što nemaju povjerenja u svoju državu? Ovdje nisu najvažnije sposobnosti, odgovornost i radišnost nego političke ili rodbinske veze.

Je li normalno da se tek nakon što je u jednom staračkom domu izgorjelo šestero stanara zaključilo da bi privatne, ali i državne domove treba bolje kontrolirati?

Je li normalno da se policajcu koji spolno napastovao svoju kolegicu nakon utvrđene istinitosti optužbe, sve oprosti, jer je to učinio prvi puta?! A napastovana žena  još mora platiti i sudske troškove postupka.

 Je li normalno da je Hrvatska liječnička komora teretila kao krivca liječnicu Kseniju Kaleb, umjesto da je pohvali? Ona je naime bila jedina koja je adekvatno reagirala na zdravstveno stanje dječaka  iz Metkovića, koji je nažalost, zbog loših procjena drugih liječnika preminuo?

Vapimo za kvalitetnim demografskim mjerama, pa je li onda normalno da u Hrvatskoj nedostaje 61 ginekološki tim. U Zadru ( i tko zna gdje još) se očekuje da ginekolog ima 9000  pacijentica??? Također u Hrvatskoj nedostaje oko 40 pedijatara!!

Je li normalno da se već godinama ne popravlja stanje u zdravstvu te se na neke liječničke preglede čeka godinu dana, pa i više? Ali se pri tome zaklinjemo u važnost prevencije!

Sa sličnim pitanjima moglo bi se ispuniti još mnogo redaka teksta.

I reče ovih dana naš Premijer da neće dopustiti da u zemlji zavlada anarhija. Pa gdje taj gospodin živi? Zar mu uistinu nije jasno da su nered i kaos prisutni u svim sferama, da su ljudi ogorčeni, prestrašeni, nezadovoljni i da nemaju povjerenja u državne institucije. Situacije je doista ozbiljna i trebalo bi prestati negirati postojeće stanje i bagatelizirati ono  što nam se događa.

Doista šetamo po minskom polju!