MAJKA MARIJA

Prije nekoliko dana je u župi Katuni-Kreševo proslavljeno Gospino krunjenje. Naime, u matičnoj crkvi Posrednice svih milosti blagoslovljene su dvije nove krune izrađene od stopostotnog zlata. Njihovu su izradu najviše svojim prilozima pripomogli vjernici tog kraja. Oni ističu kako je ovo krunjenje „iskaz ljubavi i žrtve prema našoj Posrednici čijemu se zagovoru ova župska zajednica utječe.“

Često sam se pitala, a pitam se i danas, zašto mi vjernici mislimo da je našoj nebeskoj Majci draža zlatna kruna ili neki drugi skupocjeni ukras od ljubavi i pomoći koju bismo mi iskazali prema bilo kojem čovjeku u potrebi. A takvih je danas neizmjerno mnogo. Zemaljska majka je sretna kada se njezina djeca međusobno poštuju, vole i pomažu. Vjerujem i nebeska, također.

Svake se godine o blagdanu Velike Gospe sjetim pjesme Majka Marija, mog dragog prijatelja don Ivana Grubišića. Vjerujem da bi Gospa, na te riječi, rekla: „Tako je moj Ivane!“

Što to s Tobom djeca Ti rade,
Što se to s Tobom Marijo zbiva?
Zlatom Te kite i lik Tvoj kade,
Postaješ idol, a ne majka Nade!

Tebe ne treba okolo nosit,
Na Tebi milostinju prosit.
Ne treba Tebi ta zlatna kruna.
Postaješ moćna a ne Boga puna!

Pred majkom ne treba dijete da kleči.
To Majku vrijeđa, a dijete ne liječi.
Primi nas za ruku uzmi nas na grudi,
Ti si nam Majka, ne kraljica ljudi.

Sad više ne znam, Marijo, gdje si,
Na Križevcu il’ Gradini,
U Lurdu u il’ Fatimi!
Ali Ti ne smiješ visoko stati,
Postaješ Vizija – a ne Mati!