mirjananNedavno sam pročitala da žohari (buba švabe, gaštapani) mogu bez glave živjeti i nekoliko tjedana, a na kraju umru – od gladi. Dakle, želudac je kriv za njihovu smrt, a glava im je očito beznačajna u životu. Važna je samo hrana.
Kada malo bolje pogledamo oko sebe možemo zapaziti sličnost između tih životinjica i nekih ljudi. Poput žohara mogu sasvim zadovoljno živjeti „bez glave.“ Ima takvih u svim profesijama, ali ipak prednjače oni koji postadoše političari. Za njihovo ponašanje, ( ne svih naravno) narodski kažemo, da „nema veze s mozgom“. Jer, toliko neodgovornosti, bahatosti, neznanja, varanja, korumpiranosti, laži… nužno ukazuje na „bezglavost“. Primjera nažalost ima u izobilju.
Čitamo ovih dana da su zdravstveni radnici nezadovoljni, ne samo reformom koja se očekuje nego općim stanjem u zdravstvu. „To što smo proživljavali tijekom pandemije nikad nije adekvatno vrednovano od strane vlade, od pljeska s Banskih dvora i javnih pohvala mi nemamo ništa. Onaj smiješni covid dodatak je bio uvreda cijeloj struci. Nezadovoljstvo nije ništa novo, to nije počelo s reformom. Zanemarivanje svih nas u sustavu je sad došlo na naplatu”, istaknula je dr. Čulinović-Čaić, predsjednica Hrvatskog liječničkog sindikata. Ovim se sustavom očito dugo vremena upravlja „bez glave“. Ali, kako u svakom žitu ima kukolja, ima ga i u ovom. Znamo da uz savjesne liječnike postoje i oni koji se ne mogu podičiti moralnim ponašanjem. Zdravstveno inspekcijski nadzor u javnim i privatnim zdravstvenim ustanovama u Zagrebu i Splitu utvrdio je da određeni broj liječnika radi u privatnim ordinacijama a da dozvolu za to nemaju ili pak operira u nečijoj privatnoj ordinaciji za vrijeme svog radnog vremena. Nema ih mnogo, ali ima ih! Je li i tu „glava“ zakazala?
Pretpostavljam da smo svjesni da je demografija zapravo egzistencijalno pitanje Hrvatske. Prema projekcijama Eurostata, do 2050. izgubit ćemo gotovo pola milijuna ljudi, dok bi 2100. godine broj stanovnika trebao iznositi svega 2.775.929. Osim govora s početnim riječima, trebalo bi, morali bi…. se ne poduzima ništa svrsishodno. Zaklinjemo se u vjernost domovini Hrvatskoj, a ignorantski dopuštamo da polako ali sigurno nestajemo. Nikoga zbog toga ne boli glava, a i kako će, kad je očito nemaju, one koja misli i anticipira događaje.
Usta su mnogim puna osude nasilničkog ponašanja. Ali u djelima se to često ne očituje. Svi smo vjerojatno vidjeli snimke s Platka, čuli izjave očevidaca, ali za policiju je nasilno ponašanje bilo samo prekršaj! Konačno, nakon više dana Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci je otvorilo istraživanje protiv 21-godišnjeg hrvatskog državljanina zbog postojanja osnovane sumnje u počinjenje kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju. Pokušali su nas uvjeriti da je udaranje nekoga nogom u glavu samo prekršaj, remećenje javnog reda i mira! Vjerojatno je to viđenje onih koji mogu funkcionirati „bez glave“.
Kako znamo famozna afera Softver je kupila prašinu u nečijoj ladici u DORH-u dok stvar u svoje ruke nije preuzeo Ured europskog javnog tužitelja. Tu čekanja nije bilo, privedena je bivša ministrica europskih fondova Gabrijela Žalac i osujećen je „pokušaj hrvatskog državnog odvjetništva da prikrije pljačku europskih novaca, te da se izjasni o aferi SMS i prepisci državnih dužnosnika sa šefovima javnih poduzeća oko zapošljavanja preko veze…“ A glavna državna odvjetnica (kojoj ovo nije jedini propust) nažalost daje izjave kao da je i ona „obezglavljena“.
Premijerovo ignoriranje bilo koje primjedbe oporbenih saborskih zastupnika i svođenje svih njihovih pitanja i kritika na svojevrsnu dimnu zavjesu, također pobuđuje sumnju. Naime, premijer ih etiketira kao rusofile te sve što rade po njemu predstavlja prikrivanje te „činjenice“. Očito je uvjeren da imati stav koji nije usuglašen s njegovim, predstavlja akt izdaje. Takav zaključak doista ne može donijeti ozbiljan i odgovoran političar. Sve je naravno samo igra s političkim protivnicima, tko će koga, ali izabrani način uistinu sliči na bezglavost.
Mnogo događanja u svijetu jasno nam pokazuje da ljudi-žohari nisu naša privilegija. „Različitost pristupa žrtvama iste katastrofe, samo zato što žive u državama kojima oni moćni jesu skloni, odnosno – nisu, ta različitost potvrđuje na način što ga je nemoguće opovrći da živimo u dehumaniziranom svijetu“, o stradalima u potresu u Turskoj i Siriji, piše Tomisalv Jakić.
Bezglavih žohara ima posvuda i nikako da dovoljno ogladne i konačno nestanu!