U različitim područjima naše domovine od vremena do vremena vukovi dođu vrlo blizu naseljenih mjesta te kolju ovce i janjce. Ponekad se ljudi boje i za život djece koja se u igri udalje od kuće te tako i ona mogu postati vučji plijen. Ali vukovi su zaštićene životinje i ubije li netko vuka mora platiti globu od 40000 kn. 

Nekoliko je životinjskih vrsta u Hrvatskoj zaštićeno kako bi se spriječilo njihovo izumiranje. Međutim, je li prihvatljivo štititi životinju i onda kada ona postaje opasna za čovjeka, kada ugrožava njegovu egzistenciju, kada prijeti njegovoj obitelji? Riskirajući oštre kritike udruga za zaštitu životinja meni sve ovo zvuči pomalo besmisleno  i nesvrsishodno.

Nije li neophodno  problem zaštićenosti vukova sagledati racionalnije, vodeći računa o mogućim zastrašujućim posljedicama nekih zakonskih odredbi. Zar doista osim što pastir mora mirno gledati kako vuk kolje njegovu ovcu i otac mora mirno odgledati kako vuk napada njegovo dijete? Čini mi se da što spremnije prihvaćamo ovu suludu logiku to ćemo biti spremniji na društvenom planu popuštati raznim „vukovima“ da nas napadaju, otkidaju nam komade mesa i konačno nas i usmrte. Od vukova iz šuma se doista možemo zaštiti ako u zakonske odredbe utkamo i malo zdravog razuma. Ali kako se zaštititi od „vukova“ na radnom mjestu kao i onih na visokim pozicijama u društvu?

Priča o vukovima zapravo je dobra paradigma naše opće situacije. Dok jedni jedva preživljavaju ali se svejedno trude živjeti u skladu s propisima i društvenim normama, drugi ruše sve pred sobom kako bi zadovoljili svoje potrebe. Oni su očito zaštićena vrsta koja može raditi što poželi, najčešće bez posljedica. Vukovi će uistinu izumrijeti ako ih poubijamo, dok se to nažalost društvenim „vukovima“, bojim se, nikada neće dogoditi. Njih je nemoguće  istrijebiti. 

Često se danas govori o mobingu –  zlostavljanjem na poslu se proglašava i ono što pripada toj kategoriji kao i ona ponašanja koja nemaju puno veze s mobingom. Međutim,  ono što čine naši političari, vlasnici nekih poduzeća i drugi moćnici često je puno gore od klasičnog mobinga. To je doista ponašanje vuka kojeg ništa ne može zaustaviti kada se uputi prema svom cilju, jer je zaštićen svojim položajem, svojom moći, novcem kojim raspolaže, sjajnim manipulatorskim sposobnostima….

Ako smo već tako zabrinuti (možda i opravdano) za život vukova možemo li barem djelić te brige usmjeriti i na zaštitu tzv. običnih građana. Jer prepustimo li građane koji nemaju nikakvo materijalno bogatstvo, koji nemaju moćne prijatelje ili rođake nego pokušavaju živjeti poštujući civilizacijske tekovine demokracije, samovolji raznih „vukova“ i ti  će građani postati rijetka vrsta kojoj će zaprijetiti nestanak.

Zamislite kako bi se država brzo obogatila kada bi „ubijanje“ građana ne isplaćivanjem plaća, nezakonitim otpuštanjem s posla… počela novčano kažnjavati kao i kod odstrjela vuka! 

A u demokratskoj, pravnoj i socijalnoj državi trebalo bi da uništen ljudski život vrijedi malo više od vučjeg života. 

Članak je objavljen 16. travnja 2012. www.prvavijest.hr


Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)