mirjananDržavna matura je u Hrvatskoj prvi puta uvedene školske godine 2009/2010. godine. Uvođenje državne mature u sustav obrazovanja u Republici Hrvatskoj imalo je za cilj „konstituiranje trajnog sustava za vanjsko – neovisno i valjano – praćenje ostvarivanja ciljeva obrazovanja.“
Povratni efekt uvođenja vanjskog vrednovanja, pokazala su mnoga istraživanja, je podizanje opće razine kvalitete nastave u školama. Naš pristup organizaciji mature temelji se na rezultatima sustavnih analiza, uspoređivanja završnih ispita srednjoškolskog obrazovanja u Europi i u svijetu, konzultacija sa brojnim ekspertima, rasprava u mnogim školama kao i visokoškolskim institucijama.
„Uvođenje državne mature ima smisla ukoliko će ono značajno poticati kvalitetnije učenje i poučavanje, ukoliko će otklanjati uzroke neuspjeha u učenju i nezadovoljstva školom, ukoliko će pomagati oslobađanju i razvoju svih kreativnih ljudskih potencijala“ i naravno podići razinu zadovoljstva školom kao i motivaciju za rad i učenika ali i nastavnika.
Osoba koja je dovela vanjsko vrednovanje u Hrvatsku je psiholog dr. sc. Petar Bezinović. Opravdano je postaviti pitanje što je zapravo ostalo od izvorne Bezinovićeve ideje o ciljevima uvođenja državne mature? Jer koliko je moguće zaključiti na temelju javno dostupnih informacija rezultati mature baš i ne utječu na sustavno razmišljanje, a pogotovo ne na djelovanje u smislu poboljšanja učenja i podučavanja.
Mnogi profesori su zapravo rastrgani između nastavnog plana i programa koji moraju odraditi te kataloga ispita državne mature. Ako ne predaju prema nastavnom planu i programu, može ih inspekcija kazniti, a ako ne pripremaju učenike da dobro riješe testove na maturi, mogli bi biti ocjenjeni kao nekompetentni. I kako se onda treba ponašati?
Svake godine Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje (NCVVO) javno iznosi podatke o broju učenika koji su položili maturu, o broju odlikaša, o broju učenika koji su jedan ili nekoliko predmeta riješili 100%, o broju onih koji nisu položili maturu… Dobivamo i informacije o tome koji je predmet bio učenicima najteži, koji najlakši… I škole se rangiraju po uspješnosti svojih maturanata. Sve je to korisno i zanimljivo, ali čini se da adekvatne informacije koje bi ukazale nastavnicima na probleme s kojima se učenici susreću, ukazale na tzv. crne točke u pojedinim predmetima kod učenika nekih škola i sl. , dakle sve ono što bi bila važna povratna informacija za nastavnike kako bi mogli poboljšati proces podučavanja, kako bi učenike osposobili za korištenje kvalitetnih tehnika učenja, kako bi učenici što bolje koristili ne samo svoje pamćenje nego i logičko i kritičko razmišljanje, podigli razinu motivacije… sve to ostaje (ili se barem tako čini) zaboravljeno i ne iskorišteno na valjan način.
Po izvornoj ideji autora mature svrha nije imati što veći broj odlikaša u školama, odnosno učenika koji su u potpunosti riješili maturalne testove. Važni ciljevi mature su mnogo sveobuhvatniji i životno važni. Kako bi se oni mogli ostvariti nastavnicima su nužno potrebne povratne informacije nakon provođenja državne mature, a ne samo brojčani podaci o prolaznosti na pojedinim predmetima. Naravno da bi se do adekvatnih informacija došlo nužno je potrebno na maturi primjenjivati kvalitetne testove. „U slučaju aktualne državne mature nepoznate su mjerne karakteristike korištenih testova. Ne zna se jesu li testovi uopće valjani, pouzdani, diskriminativni, prediktivni. Dopuštanje korištenja neprovjerenih testova eklatantan je primjer kršenja standarda i načela edukacijskih mjerenja.“
Autori mature željeli su da se u našim školama unaprijedi učenje i poučavanje. Istaknuli su da je nužno poticati učenike na stjecanje efikasnih vještina samostalnog učenja i suradničkog učenja; podići kvalitetu ocjenjivanja u školama; reducirati reproduktivni pristup znanju; poticati učenike na korištenje kompleksnih kognitivnih procesa; poticati vještine samostalnog rješavanja problema; usmjeravati učenike na dublje razumijevanje informacija i ideja s kojima se susreću u različitim predmetima; analizirati i sintetizirati informacije; poticati kritičko i autonomno mišljenje.
Koliko nastavnika u hrvatskim školama uistinu razmišlja o spomenutim ciljevima? Dobivaju li od NCVVO-a potrebne povratne informacije koje bi im pomogle da to navedenih željenih ciljeva dođu? Dobivaju li se primjenom testova nužno potrebne informacije kako bi se zacrtani ciljevi ostvarili? Provodi li se samo kvantitativna obrada rezultata mature ili i nešto više od toga!? Treba li nam matura koja je vrlo skupa, a po svemu se čini, ne ostvaruje zacrtane ciljeve autora, a to znači da ne pridonosi podizanju kvalitete učenja i poučavanja.