mirjananUzbudio se Premijer prošlih dana osupnut zamolbom jednog ugostitelja u Rijeci da HDZ-ovci ne dolaze u njegov kafić jer, kako reče, tu nisu dobrodošli. Ovim je napisom vlasnik vjerojatno želio poručiti da mu je stranka na vlasti u dovoljnoj mjeri do sada zagorčavala život te njene članove ne bi želio vidjeti u svom lokalu. Može li se to svrstati u govor mržnje? Prije u neprikladnu komunikaciju, ljutnju i frustriranost, a možda bi se moglo podvesti i pod slobodu izražavanja svog stava. Ali, mržnja s naznakama fašizma tu uistinu ne postoji.
Naime, struka kaže da je ključna razlika između ljutnje na nekoga i mržnje prema nekome u tome što ljutnju izaziva ono što vjerujemo da se može promijeniti (npr. neadekvatno ponašanje), dok je mržnja usmjerena na ono što se vidi kao nepromjenljivo, urođeno. Ako nešto ili nekoga percipiramo kao nepromjenjivo tada se obično javlja i osjećaj nemoći koji je preduvjet za mržnju. E ono što možemo doživljavati kao nepromjenjivo kada su u pitanju političke stranke je politika koju zastupaju, ali pozicija pojedine političke opcije na javnoj sceni, sigurno je nešto što je podložno promjeni. Zato postoje izbori. A vlasnik kafića u Rijeci sigurno vjeruje u te promjene.
U Petrinji je prošlih dana otkriveno jedno zaključano skladište. Građani su uspjeli, predvođeni Inicijativom branitelja Petrinje, postići da se to skladište konačno otvori. Naime, iako su ih uvjeravali da je skladište prazno dobili su informaciju da se u njemu nalaze donacije građevinskog materijala i bijele tehnike. I bili su u pravu. Kada je policija izašla na teren i otvorila skladište u njemu je bilo svega: frižideri, ljestve, letve za krovove, klizna vrata, knauf ploče, građevni stiropor…. Tada su pozvani građani i točno je popisano tko je što preuzeo. Jasno, pojavila se sumnja da sličnih skladišta ima još. U ovoj priči nitko nikoga nije mrzio, tako da Premijer može biti zadovoljan. Ali ima mnogo toga lošeg, nemoralnog, pokvarenog…
A nije bilo mržnje ni u Topuskom gdje je od građana koji su došli u Crveni križ po humanitarnu pomoć, traženo da plate 12 kn, neki kažu za članarinu, a drugi tvrde da je to bilo za humanitarne svrhe?! Svota je uistinu minimalna, ali kad nemaš ništa i dolaziš po pomoć u Crveni križ… blago rečeno, čudno ponašanje odgovorne osobe.
I još nešto vezano za događanja u potresom poharanom kraju. Opet, nema mržnje, nema fašizma, ali ima čudnih prijedloga i poteza koji potkopavaju povjerenje građana u državu. Naime, obznanjeno je da je više od stotinu milijuna kuna sakupljeno u humanitarnoj akciji koja se u prvim danima nakon potresa, mnogo puta dnevno oglašavala domoljubnom pjesmom na javnoj televiziji. Prije nekoliko dana moglo se čuti da bi se od te svote građanima za obnove kuća dalo cca 40 milijuna kuna. Ministar financija je predložio da se šezdeset milijuna kuna razdijeli između nekoliko ministarstava koja su imala velike troškove u akcijama koje su poduzimane zbog potresa. Ovaj prijedlog koji ipak nije pretočen u odluku sigurno nije utemeljen na mržnji prema građanima. Ipak, uvjerena sam da bi svi pogođeni potresom na Baniji pristali da ih ministar financija i cijela Vlada silno mrze, ako je to uvjet da se sav novac prikupljen humanitarnom akcijom prepusti njima, za obnovu porušenih zgrada.
Nezaposleni beskućnik Nenad pravomoćno je osuđen na bezuvjetnu zatvorsku kaznu od osam mjeseci zbog krađe Vegete i suhomesnatih proizvoda iz Spara. Uz to ima zabranu približavanja svim trgovinama Spara na području Zagreba, idućih 20 mjeseci. U izricanju presude beskućniku sigurno nije bilo mržnje prema njemu, ali nečeg nepotrebnog i nelogičnog sigurno je. Nenad se na nepravomoćnu presudu žalio jer je riječ o sitnim krađama, a ukradene proizvode je odmah vratio Sparu. Ali sud je ostao srca kamena! A velike, mega lopove, sudovi toliko mrze, da ih ne žele ni u zatvorima!
Mržnja sigurno nije poželjna emocija. Ona doista može potaknuta pojedinca i grupu na uništavajući pohod u moralnom, socijalnom i materijalnom smislu. Da mržnja nije poželjna ni u riječima, ni u djelima, to se uglavnom svi slažemo. Ali, ako znamo tko nas mrzi onda i očekujemo nevolje i probleme s te adrese pa se donekle možemo pripremiti i barem djelomično zaštiti. Ali, kada bez mržnje stiže bezobrazluk, nehumanost, pohlepa, nepravda, kriminal i to s osmjehom na licu, s riječima koje iskazuju zabrinutost, suosjećanje i velikodušnost to nas zatiče nespremne i često na krivoj nozi.
Čini mi se da često imamo posla s onima koji ne mrze nikoga. Ali uništavaju puno toga oko sebe. Ne poštuju propise i zakone, zahvaljujući svom položaju ili poznanstvima koja imaju, prolaze nekažnjeno. A sve što rade, rade isključivo za vlastitu korist. Uništavaju firme, grade kuće i kućerine bez dozvola na zaštićenim dijelovima prirode, otimaju pomorsko dobro, troše novac poreznih obveznika kako im padne napamet, zapošljavaju rodbinu i prijatelje, namještaju poslove „svojima“, onemogućavaju napredovanje mladim i sposobnim ljudima kojima su nedostaci kompetencija, radišnost i poštenje. A pri tome oni uistinu nikoga ne mrze! Samo rade ono što im se u ovoj državi dopušta. Ponekad čak i uz pohvale.