mirjananČesto govorimo o neravnopravnosti muškaraca i žena kada se uspoređuje brzina napredovanja u poslu, visina plaće, zastupljenost na rukovodećim položajima i sl. I tu rezultati gotovo redovito pokazuju povlašteni položaj muškaraca. Ali, pitamo li se ikada, jesu li muškarci kao očevi ravnopravni majkama? Imaju li ista prava, ali i iste dužnosti u odnosu na djecu?
Često se može čuti rečenica: „Samo je jedna majka!“ Ali, zar nije i samo jedan otac? Nije li zastarjelo i neravnopravno i nepošteno i netočno tvrditi kako su očevi manje važni za razvoj djeteta od majki?
Razmišljanje o važnosti očeva u odrastanju djeteta nije produkt naših dana. Najstariji zapis na kojem se spominje Dan očeva, datira još iz vremena starog Babilona. Pronađena je pločica na kojoj je dječak Elmesu napisao čestitku svom ocu i to prije više od 4.000 godina. A prvi Dan očeva obilježen je još davne 1908. godine u SAD-u nakon velike rudarske katastrofe u kojoj je poginulo više od 250 očeva. Danas, u svijetu postoji cca 1,5 milijarda očeva.
Roditeljstvo je važna i iznimno zahtjevna životna uloga. Kakav će pak biti ishod te avanture zvane roditeljstvo, uvijek je neizvjestan. Iako se često majka smatra najvažnijom osobom u djetetovom životu, osobom koja najviše utječe na djetetov razvoj, ne smije se zanemariti očev utjecaj koji započinje, kao i majčin, već samim začećem. A silno je važan, na drukčiji način nego majčin. Rezultati brojnih istraživanja pokazuju da većina ispitanih očeva i majki uključenost oca za vrijeme trajanja trudnoće i na porodu smatra važnom.
Prvi istraživači kvalitete očinskog bavljenja djetetom ustanovili su da se očevi više igraju s djecom nego majke, a te su igre više povezane s kretanjem, trčanjem, sportom i razvijanjem vještina, dok aktivnosti njege djeteta uglavnom prepuštaju majkama. Muška djeca koja odrastaju bez oca mogu imati teškoća u muškim prijateljstvima. Pokazalo se da ako otac ne izvršava svoju roditeljsku ulogu, ili ako je emocionalno distanciran kod djeteta to može izazvati emocionalne probleme kod djeteta i odraziti se u rizičnom ponašanju i lošijem školskom uspjehu. Također, istraživanja pokazuju da odsutnost oca kod dječaka može stvoriti poteškoće vezane za samokontrolu i psihosocijalnu prilagodbu. Također može se pojaviti i agresivnost, asocijalnost ili pretjerana feminizacija ponašanja. Očevi pomažu djeci da se pripreme za realnost i grubost stvarnog svijeta, dok majke više pomažu zaštiti djecu od tog svijeta. Djeca uče već od najranije dobi da su muškarci i žene različiti i da se na različite načine nose sa životom, svatko kroz svoju ulogu, čija se važnost ne smije podcjenjivati.
U nekim su sredinama uobičajene radionice za očeve i rezultati pokazuju da očevi vole i žele međusobno razmjenjivati iskustva i znanja. Na taj način dolaze do jasne spoznaje o važnosti svoje uloge u razvoju djeteta te odgoj djeteta više ne doživljavaju kao samo majčinsku dužnost. Svjesni su stvaranja povjerenja i bliskosti s djetetom, kao i mnogo boljeg razumijevanja djetetovih potreba i osjećaja, nego li je to bilo prije tog angažmana. Brojna istraživanja ističu da je većini očeva potpuno jasno da je njihova uključenost u odgoj djeteta uistinu neophodna za djetetov normalan psihofizički razvoj.
Nažalost, u nas se mnoge dobre odluke i namjere provode na loš, ekstreman način. Kada smo počeli više govoriti o pravim djece (što je bilo dobro) bilo je dovoljno da roditelj malo povisi ton i dijete je već bilo pri plavom telefonu, zovući upomoć. Što je besmisleno i štetno. Tako je sada pomalo javlja tendencija (koliko je raširena, teško je reći) da majke u potpunosti brigu o djetetu prepuste ocu. A one se posvećuju svojoj profesiji. To je jednako promašeno kao i da sav teret odgoja padne na majčina leđa!
Trebalo bi se ozbiljno pozabaviti pripremom mladih ljudi za roditeljstvo. Što znači biti otac, majka? Koje dužnosti, koja prava i obveze donose te iznimno odgovorne uloge koje nas prate cijeli život? A posljedice loše odigrane uloge mogu uistinu biti pogubne.