mirjananSvi smo bili zatečeni, a možda i iznenađeni i ogorčeni informacijom da su hakeri napali KBC Zagreb. Zloglasna hakerska grupa LockBit izvršila je napad na zagrebačku bolnicu zbog čega je nastao kolaps informatičkog bolničkog sustava, a pritom su navodno ukradeni osjetljivi podaci; medicinska dokumentacija, pravni podaci, podaci o organima i darivateljima. Problemi su bili golemi, bez računala danas je neke poslove nemoguće obaviti, a za neke treba mnogo više vremena. To su mnogi pacijenti osjetili na svojoj koži. Ono što je bilo hitno, funkcioniralo je. Saznali smo iz medija da hakeri traže novac, ali ministar je izjavio da Vlada neće pregovarati s kriminalcima.
Problemi s krađom podataka u različitim sferama su, čini se sastavni dio naše budućnosti. Hakerski napadi postali su naša svakodnevica. Međutim, učestali su napadi hakerskih skupina koje od institucija i kompanija traže otkupnine za ukradene podatke. I svake ih godine ima sve više!
Sve je to vrlo neugodno i može biti i opasno bilo da se događa u zdravstvu ili negdje drugdje. Ali, ako promatramo samo zdravstvo, bilo bi uistinu utješno kada bi to bio jedini problem koji tišti naše zdravstvo.
Prije nekoliko dana novinarka splitskog HRT-a Day Antunović je na svom Facebooku objavila podatak da će do kraja kolovoza u hrvatskim ljekarnama biti nestašica lijeka Nakoma, koji koriste oboljeli od Parkinsonove bolesti. A redovitost uporabe tog lijeka, bolesnicima je neophodna. Navodno postoje problemi u proizvodnji. Međutim, ako je pacijent samo dva dana bez tog lijeka javljaju se nekontrolirani bolni trzajevi, poput udara struje od 220V, istakla je novinarka koja boluje od te bolesti. „Zašto naša zemlja, članica EU-a, nije uspjela napraviti zalihu tog lijeka?“ pita se Day Antunović koja je lijek uspjela pronaći, u Ljubuškom! Ima li odgovornih za ovakvu situaciju?
Dugogodišnji, čini se i dalje nerješiv problem u zdravstvu su liste čekanja. HZZO kaže da je situacija slijedeća: za magnetsku rezonancu abdomena najviše se čeka u KBC-u Zagreb – 659 dana, za MR mozga također se najduže čeka na Rebru – 600 dana, za ultrazvuk dojki najduža lista čekanja je u KBC-u Split – 555 dana. Za ultrazvuk štitnjače najveća je lista u KB-u Merkur, gdje se na tu pretragu čeka 240 dana, dok se za kolonoskopiju najduže čeka u KB-u Sveti Duh – 141 dan i tako dalje. Naravno ima i pretraga na koje se ne čeka i to naravno vijest, a ne ovo prethodno navedeno.
S još jednom apsurdnom situacijom sam se susrela već nekoliko puta u KBC-u Split. Pacijent koji hitnim prijemom stigne u bolnicu, nakon obrade se šalje kući, ako liječnik zaključi da nema potrebe zadržati ga. Sve je tu jasno i logično. Ali, postoji jedno veliko ALI! Ako ta osoba kojoj nije nužan smještaj u bolnicu nije iz Splita, a u Splitu nema nikoga kod koga bi mogla prenoćiti, a put na svoj otok ili u drugi grad može organizirati tek drugi dan, što će učiniti? Hitni prijem nema rješenja za takve slučajeve! Čak nije moguće ni platiti sanitetski prijevoz do željenog odredišta u slučaju da se nezgoda dogodila u petak popodne, subotu ili nedjelju. Sanitet naime ne radi vikendom, osim za hitne slučajeve. Blago nama!
I još jedan biser. Pacijentica je ozlijedila ligamente koljena desne noge i to samo po sebi ne bi predstavljalo problem pokretljivosti, uz štake. Međutim, dotična osoba na drugoj nozi ima ortozu jer je kao dijete preboljela dječju paralizu i ta noga joj ne može biti nikakav oslonac. Za nju, ozljeda zdrave noge, znači nepokretnost. Međutim, u otpusnom pismu liječnik nigdje ne navodi taj podatak, ne naglašava da je pacijentica osoba s invaliditetom, da postaje nepokretna nakon ozljede zdrave noge te da bi trebala imati drukčiji tretman prilikom odluke o otpuštanju s hitnog prijema. Njihova poruka koja nije izgovorena, ali se očito podrazumijeva glasi: „Možete ići kući jer vam je noga samo lakše povrijeđena! To što drugu nogu uopće ne možete koristiti, to se nas ne tiče, zbog toga niste došli na hitni prijem!!!
A u liječničkoj prisezi uz ostalo postoji i rečenica: „Zdravlje i dobrobit mog bolesnika bit će mi najvažnija briga“ !
Tugo naša!