mirjananO prevenciji sam već mnogo puta pisala, najčešće govoreći o mentalnom zdravlju. Ali i u mnogim drugim područjima prevencija je iznimno važna. Međutim, notorna je činjenica da to malo koga zanima. Preventivno djelovanje nije atraktivno jer se njegovi rezultati ne vide odmah kao nešto spektakularno, to je djelovanje na duge staze. Često smo i uvjereni da će se sve odvijati u najboljem redu i bez prevencije, pa čemu trošiti vrijeme, novac, opterećivati ljude da rade nešto bez čega se može?! Ponekad i bude tako.
I zato nastavljamo dobru praksu ignoriranja u različitim područjima onih aktivnosti za koje nam se trenutačno čini da nisu najbitnije. Ponekad imamo sreće i uistinu i bez preventivnog djelovanja problemi se ne pojavljuju, sve ide glatko. Ali, ponekad iznimno skupo plaćamo to nonšalantno i neodgovorno ponašanje.
I tjelesno zdravlje često zanemarujemo, ignoriramo prevenciju i to na dva načina. Jedan je vezan uz životne navike, zdrave i one manje zdrave. One manje zdrave mogu donijeti čitav niz problema, ali oni obično nisu vidljivi odmah, pa nas to prevari i pomislimo da prevencija i nije bitna. A drugi vid ignoriranja prevencije je vezan uz nemogućnost pružanje liječničke pomoći kada je ona neophodna. Jer su neki bili uvjereni da takva pomoć nikada neće biti potrebna. Prije nekoliko dana dogodilo se uistinu nešto nedopustivo. Barem za civilizirane zemlje. Problem s helidromom na Zlarinu! Zatrpan smećem i građevinskom šutom (nažalost ne od jučer), nije mogao ispuniti svoju svrhu, a to znači da na njega nije mogao sletjeti helikopter Hitne medicinske službe. Čini se da ni apel Dobrovoljnog vatrogasnog društva Zlarin ni tekstovi u medijima nisu promijenili ništa. Stanje helidroma i dalje nije promijenjeno.
„Moja je kći jučer pala u nesvijest, odjednom je izgubila svijest, nije davala znakove života, a puls joj je bio jako nizak. Odmah smo pozvali Hitnu pomoć. Uputili su na Zlarin helikopter, koji nije imao gdje sletjeti. Kružio je u zraku dvadesetak minuta dok se nije očistila plaža na kojoj su bili brojni kupači s rekvizitima. Potom su vatrogasci otišli po medicinsko osoblje i dovezli ih do naše kuće i moje kćeri, koja je i dalje bila bez svijesti. Dakle, to je trajalo oko sat vremena, umjesto desetak minuta, koliko bi trebalo da je helidrom čist i da je helikopter mogao normalno sletjeti”. I to se događa! Ovaj puta srećom bez kobnih posljedica.
Kako što svi znamo u cijeloj Europi haraju požari. Razloga ima više, neke čovjek ne može kontrolirati, kao što su enormna suša, nezapamćene vrućine…, ali neke može. Među one koji su pod našom kontrolom svakako je osobna odgovornost svakog pojedinca. Tu svakako spadaju i protupožarni putevi. Njih često nema ili su pak loše održavani poput helidroma na Zlarinu. U šumama se često nalaze velike količine suhih grana, iglica i mrtvog raslinja na tlu, a sve to pomaže vatri da se širi, kad jednom plane. Često u proljeće vlažni uvjeti pogoduju vegetaciji, a kada nastupi intenzivna ljetna suša ona stvara hidroklimatske uvjete s obilnim i lako zapaljivim gorivima. Vatrogasci i u nas i u svijetu sve češće koriste kontrolirano paljenje kako bi spriječili nakupljanje zapaljivog materijala. Ističe se i važnost sadnje mješovitih vrsta raslinja a ne samo istovrsno jer ono olakšava širenje vatre. Uz to, vatrogasci često ističu da se požari najdjelotvornije suzbijaju pilama – preventivnim djelovanjem dok vatre još nema!
Moram spomenuti još jedno područje u kojem očito ne vidimo nikakvu potrebu za preventivnim djelovanjem, a to je obrazovanje mladih generacija o našoj povijesti. Oni ne znaju tko su bile ustaše, kolika su zlodjela radile tijekom Drugog svjetskog rata. Te zlikovce koji sa slobodnom Hrvatskom nikakve veze nemaju, mnogi mladi danas smatraju herojima, idealima kojima treba težiti. Kako netko tko zagovara mržnju, nasilje, ubijanje može u ovoj državi biti slavljen i hvaljen? I zašto svi oni koji su se borili u Domovinskom ratu olako dopuštaju da se u heroje, osloboditelje pa čak i domoljube ubrajaju prvenstveno oni u crnim majicama koji svojim pjesmama i pozdravom zazivaju neka mračna vremena, veličaju koljače!!?
Hoće li nam nedostatak preventivnog djelovanja, a to znači upoznavanja mladih generacija s činjenicama naše prošlosti, donijeti u skoroj budućnosti nevolje koje će nam se poput bumeranga obiti o glavu, koje ćemo skupo plaćati, koje nećemo lako moći sakriti pod neki tepih!? Tako velikog tepiha sigurno nemamo!
Teško je u današnje vrijeme zamisliti da “netko nešto ne zna jer su mu nepoznate činjenice i/ili pojedinosti nastale u povijesti”. Zbog toga je još teže zamisliti da oni koji danas nešto javno govore i tvrde, zapravo ne znaju što rade. Njihovo područje intelektualnog razmišljanja (ma koliko to područje kod njih bilo malo, usko i vrijednosno jadno), jasno negativno definira njihove kognitivne procese: negativno kritički misle, ne mogu uopće kreativno, a još manje aktivno otvoreno razmišljati.
Na žalost ima ih mnogo i sve više, jer je tako jednostavnije živjeti.
Mi pak, koji se uvijek brinemo za sutra, često umremo već većeras.
Nikada se ne može nešto dobro naučiti pitajući sotonu za savjet.
Mi to znamo i razumijemo, oni niti znaju niti razumiju.
Oni su budućnost, a mi odgovorni za nju.