mirjanan„Radi svojih etičkih, vjerskih ili moralnih nazora, odnosno uvjerenja liječnik se ima pravo pozvati na priziv savjesti te odbiti provođenje dijagnostike, liječenja i rehabilitacije pacijenta, ako se to ne kosi s pravilima struke te ako time ne uzrokuje trajne posljedice za zdravlje ili ne ugrozi život pacijenta. O svojoj odluci mora pravodobno izvijestiti pacijenta te ga uputiti drugom liječniku iste struke.“
Prošlih je dana bilo mnogo neslaganja, polemike i kritika vezano za konzumaciju tog prava, ali i njegovog korištenja s figom u džepu.
Predlažem da problematici prigovora/priziva savjesti pristupimo na drukčiji način i znatno proširimo tj. dopunimo njezin smisao. Prigovor savjesti ne bi trebalo podcjenjivati i anatemizirati, nego se zalagati za što češću njegovu primjenu, naravno u nešto drugačijem tumačenju nego do sada. Jer, očito je da u nas mnogi u svom profesionalnom i osobnom djelovanju zaboravljaju da imaju savjest. U svim profesijama, u svim životnim ulogama.
Savjest je za vjernike Božji glas u našoj unutrašnjosti, koji nam govori što je dobro, a što zlo. Međutim, može se reći da svaki čovjek ima savjest, normu etičkog djelovanja tj. da zna da treba činiti dobro, a zlo izbjegavati. Riječ savjest dolazi od grčke riječi „syneidesis“ što znači suznati, biti svjestan. Dakle, bilo bi vrlo važno da smo svi, a osobito „moćnici“ svjesni svojih postupaka, odnosno da posjedujemo znanje kojim svojim postupcima nanosimo zlo i nepravdu svojim bližnjima te da se u skladu s glasom svoje savjesti toga nastojimo kloniti! Kada bi nam savjest doista bila važna, živjeli bismo u mnogo ljepšem svijetu: bilo bi znatno manje krađa, korupcije, laži, varanja, podmetanja, klijentelizma… Jer savjest ne bi dopuštala da se tako ponašamo!
Ne bi bilo na odmet da je prigovor savjesti prisutniji u glavama brojnih prosvjetnih djelatnika. Jedna je učiteljica, ne tako davno, na društvenim mrežama pozivala na rat, prijetila, bunila se protiv maski, širila laži i za to dobila podršku javnosti. Što je s prigovorom savjesti takve osobe, zar joj savjest nalaže da svoje odgojno djelovanje provodi šireći mržnju i netrpeljivost? I svi oni koji dođu u napast vrijeđanjem i omalovažavanjem odgajati svoje učenika, trebao bi prigovor savjesti zaustaviti u takvom naumu!
A roditelji koji umjesto da se igraju sa svojim djetetom, zajedno šetaju, razgovaraju s njima, tutnu mu u ruke mobitel i djeca se sama odgajaju! E tu bi prigovor savjesti bio neophodan: majko, oče probudite se i prihvatite odgovornost roditeljstva! I rođena djeca su vrijedna ljubavi i pažnje!
A što reći o statusu osoba s invaliditetom u ovom društvu? Socijalne naknade, kao i naknade koje ostvaruju po osnovi invaliditeta i do sada su bile niske i nedovoljne za podmirivanje osnovnih životnih troškova – hrane i režija, osobnu njegu i podmirivanja troškova invaliditeta, a u uvjetima aktualnih poskupljenja i inflacije stanje je postalo još i teže. “Dugo očekivana minimalna povećanja visine pojedinih naknada iz veljače ove godine već je do sada ‘pojela’ inflacija”, ističe pravobraniteljica Anka Slonjšak. Tako da nažalost razloga za nezadovoljstvo ima obilno. Ali mjerodavne savjesti ništa se prigovaraju!
Liječnička savjest je očito vrlo specifično usmjerena. Da nije istinito ovo što slijedi bilo bi duhovito. Ali, nažalost je sramotno. Splitski HZZO je jednom mladiću odobrio leću za jedno oko, iako je oftalmolog propisao dvije leće. „Ostaje nejasno što su točno splitske liječnice mislile da bi on trebao koristiti za drugo oko. Crni povez možda? A dodatan apsurd cijele ove priče leži u činjenici da su kontrolori HZZO-a liječnici bez specijalizacije, a imaju ovlasti propitivati rješenja i nalaze specijalista“ zaključuje majka spomenutog mladića. Savjest bi trebala kočiti sulude i opasne postupke!
Zanimljivo je da nitko iz vladajućih struktura još nikada nije imao problema s prigovorom savjesti na sramotnu praksu kojom se mirovine redovito povećaju linearno, tj. svima za isti postotak. I onima sa 1800 kn i onima sa šest ili osam tisuća! “Poduzimamo sve da bi našim umirovljenicima osigurali dostojanstvenu starost”, rekao je premijer. I zaista, onima koji su primali minimalnu mirovinu tj. 1830 kn, zbilja će biti život dostojanstven kada im se ta svota uveća za čak 27.45 kuna, tj. za 1.5%! Možda ipak dobiju 30 kn više!
A ne može se u ovoj priči mimoići ni tzv. seks-skandal na političkoj sceni uoči izbora u Splitu. Čini mi se, na temelju dostupnih informacija, da su savjest najuspješnije uspavali brojni dušobrižnici koji se zgražaju nad tuđim postupcima, ali nisam sigurna da njih baš krasi ćudoređe!
Ali vrlo savjesnih ljudi ipak ima oko nas. Vrlo je zanimljiv slučaj obznanjen ovih dana koji se odnosi na presađivanje organa od živog nesrodnog donora, a sve se odigralo na Rebru, prije nekoliko mjeseci. Digli novinari kuku i motiku na one koji su shvatili da ovim svijetom osim baraba i egoista šetaju i dobri ljudi, altruisti koji samo čekaju kada će koji neznanac zatrebati neki organ a oni će mu u skladu sa svojom savješću odmah priteći u pomoć. Naravno, njihovu plemenitu želju će realizirati liječnici. Jer njima savjest zabranjuje da ne uzmu organ koji se tako velikodušno nudi!
Kako je lako pogrešno interpretirati nečiju plemenitost i dobrotu! Jedino malo zbunjuje činjenica da se plemenitost i altruističnost na tako nevjerojatan način, pojavljuje samo kod socijalno ugroženih osoba!?