mirjananSve je očitije da svakim danom imamo sve više poteškoća s definiranjem domoljublja. I sve češće se pokušava nametnuti novo značenje tog pojma, kako je oblikovan u nekim „mudrim“ glavama. „Domoljublje ili patriotizam (lat. patria) označava emocionalnu privrženost svome narodu. Temeljen na vrlo različitim karakteristikama ili aspektima naroda, kao što su jezik, kultura, politika, povijest ili šport. Domoljub se identificira sa svojom zemljom i svojim narodom bez vrijeđanja ili omalovažavanja drugih naroda.“
Tko su onda ljudi, mladi i malo manje mladi koji u crnim majicama i s kapuljačama na glavama, a često i maskama preko lica uzvikuju fašističke parole i uznemiruju građane koji žele živjeti u miru, nenasilju i toleranciji? Zašto tzv. domoljubi sakrivaju svoje lice? Od koga? Ako rade nešto što smatraju poštenim i neophodnim za svoju domovinu, zašto ne pokažu svoje lice? Možda neki od njih vjeruju da svojim akcijama brane državu Hrvatsku. Ali opet se pitam od koga? Možda im treba ponoviti više puta, da je Država obranjena i da živimo u njoj već 35 godina.
Ipak je nužno zapitati se, sviđa li se svima ova država ili bi više voljeli povratak u daleku prošlost, u vrijeme Nezavisne države Hrvatske? Čini se po svemu da je naš školski sustav loše obavljao svoju obrazovnu funkciju kada mlade generacije žive u potpunoj zabludi, vjerujući da je Pavelić bio osoba kojoj se treba diviti. Da je časno uzvikivati ustaški pozdrav, i pjevati o koljačima Juri i Bobanu. Jer NDH je sramotan dio naše povijesti. Ta je država bez milosti ubijala je one koji joj se nisu sviđali zbog nacionalnosti, vjere, političkih uvjerenja. Ne mogu vjerovati da bi danas netko uistinu želio da imamo takvu državu! Državu koja pljačka, ubija i šalje u logore svoje građane samo zato što nisu klonovi, nego slobodni ljudi koji misle svojom glavom
Čini se da postoji još jedan veliki problem koji se vezuje uz bivšu državu, Jugoslaviju. Ona ne postoji već trideset i pet godina i optuživati da oni koji samo žele mir, toleranciju, civilizirani suživot, poštivanje svakog čovjeka, zazivaju povratak Jugoslavije, je apsurdno. Bilo bi za očekivati da svi građani u ovoj državi poštuju Ustav. A zar je poštivanje Ustava pokazatelj žala za Jugoslavijom? Zar je to zazivanje komunizma?
Jer u tom Ustavu koji ističe slijed povijesnih događaja koji su doveli do državne suverenosti između ostalog se navodi i slijedeći događaj: „uspostava temelja državne suverenosti u razdoblju drugoga svjetskoga rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947.) i poslije u ustavima Socijalističke Republike Hrvatske (1963-1990.). Neki očito imaju velikih problema s logičkim razmišljanjem, s baratanjem činjenicama, elementarnim poznavanjem povijesti.
Nekako mogu i razumjeti da dio mladih koji izgubljeno lutaju u svakodnevici, depresivne epizode im nisu strane, osjećaju se marginalizirani, a uz to su i izluđeni sadržajima na društvenim mrežama, lako potpadaju pod kojekakve utjecaje.
Ali ozbiljni ljudi, kao naš Premijer, pa i neki ministri bježe od priznavanja onoga što je toliko očito i a to je porast nasilja, netolerancije, širenje mržnje, pokušaj vraćanja u mračno doba naše povijesti. I umjesto da tom lošem ozračju stanu na kraj, oni ga opravdavaju i legaliziraju. To je pomalo zastrašujuće. Kao da živimo u svijetu gdje su vrijednosti okrenute naopako. Ono što bi trebalo biti zabranjeno i odbojno to je tolerira pa čak i promovira. A želja za tolerancijom i nenasiljem postaje problem!
Dragi naši „domoljubi“ koga vi ljubite? Zar uistinu vjerujete da svojim nasilnim i divljačkim ponašanjem, vrijeđanjem i napadanjem neistomišljenika, iskrivljavanjem povijesnih činjenica iskazujete ljubav prema svojoj domovini Hrvatskoj? Sumnjam da bi naši branitelji, poginuli Domovinskom ratu ali oni koji su živi, bili pristaše današnjih bukača i širitelja netrpeljivosti!
Analiza je točna. Ali na žalost današnji “crnokošuljaši” ne znaju što je činila i/ili značila NDH, a još manje SFRJ. Naime, oni ne znaju NIŠTA, nisu pročitali NIŠTA, u školi nisu naučili NIŠTA, ne razumiju NIŠTA, a sve to jer su uprkos svojim današnjim prijetnjama, svojem umjetnom crnilu i galami, jedno veliko intelektualno i životno NIŠTA. Samo to: u XXI stoljeću jedno veliko NIŠTA. Međutim:
upravo to je naša tuga, briga i zabrinutost, a ne njihov problem. To je nama znak za uzbunu a ne njima, jer ga ne mogu shvatiti, uočiti niti analizirati. (ne jer to NE žele, već ne jer intelektualno to NE MOGU). Primitivna snaga i divljaštvo u povijesti su poznate pojavnosti. Nitko se pametan međutim nije previše bavio “snagatorima” i divljacima” pojedinačno, već je u tisućama knjiga dijelio savjete o pogreškama svakog pojedinog sustava i sistema koji su doveli (dopustili) takvim likovima da javno iskazuju svoju glupost. Eto, priznajmo jednom opet: sami smo si krivi da smo uspjeli izgraditi takav nakaradni sistem vrijednosti, bez obzira činili mi to čak i uz pomoć vječnih žrtava onih koji su za vjeru u bolju budućnost dali svoje živote.
Sistem je vrijednosno manjkav, propušta i trpi nedozvoljenu drskost skupine marginalnih pojedinaca čime dovodi do zbunjoze općih vrijednosti društva (kojem se nadamo). Zapravo grozno. Za sada odgovor je samo: ima nas više normalnih.