Sve se manje mladih odlučuje postati roditelji. Mnogo je razloga tome i ozbiljno o toj temi govoriti u nekoliko rečenica, bilo bi neozbiljno.
Spomenut ću zato samo nekoliko „zanimljivosti“ vezanih uz roditeljstvo s kojima se sve češće susrećemo. A čini se da gotovo nikoga ne zabrinjavaju.
Prva je opće poznata. Za tako ozbiljnu ulogu kao što je roditeljska ne postoji nikakva sustavna priprema. U malo davnija vremena mladi ljudi su gledajući svoje roditelje stjecali neka znanja koja su desecima godina bila podložna malim promjenama. Iskustvo stečeno u vlastitoj obitelji koristilo se generacijama. Bilo je tu puno pogrešaka, zastarjelih stavova, ali nekako je sve funkcioniralo.
Međutim, današnji roditelji su suočeni s mnogo novih i opasnih situacija u odnosu na prethodne generacije. Bez razumne i stručne pomoći uistinu je teško dobro se snaći u roditeljskoj ulozi. Mnogo je dilema i nejasnoća vezanih za adekvatan pristup djetetu.
I umjesto da društvo shvati ozbiljnost trenutka i zahtjevnost i u skladu s tim pruža sve vrste pomoći mladim roditeljima, ne događa se gotovo ništa na tom planu. Roditelji se koprcaju kako znaju i umiju i često završe na stranputicama.
Neki tako misle da su im djeca igračke te da mogu s njima postupati kako im se prohtje. Diviti im se bez razloga, udovoljavati svakoj njihovoj želji, ali i urlati na njih i kažnjavati ih, također bez vidljivog razloga. Slikati ih u različitim situacijama i pozama i sve to stavljati na društvene mreže, kao svojevrstan trofej.
Ima roditelja koji su uvjereni je vrijedno divljenja što njihovo dvogodišnje dijete pa i mlađe, bez problema uključuje i isključuje mobitel, s lakoćom nalazi igrice koje voli. Naravno, roditelji su otkrili kako brzo umiriti dijete ako žele popričati s nekim, popiti kavu, pročitati nešto u miru… mobitel rješava takve situacije na zadovoljavajući način. Koliko štete time čine svom djetetu, nemaju pojma. Uglavnom ne znaju jer ih nema tko tome podučiti, da izloženost mobitelu u ranoj dobi utječe na razvoj mozga djeteta. Ali ne tako da ubrza njegov razvoj, nego upravo suprotno. Naime, neki dijelovi mozga se ne razvijaju normalno kada se dijete liši informacija koje bi u njegov mozak trebale pristizati putem svih osjetila! Djeca trebaju gledati svijet oko sebe, slušati različite zvukove, dodirivati predmete, doživjeti različite mirise, okuse, trčati…Problemi smanjene koncentracije, siromaštvo rječnika, loša komunikacija s okolinom sve češći su razlozi odgađanja upisa u prvi razred.
Polazak u školu je također pokazatelj shvaćanja roditeljske uloge na nov način. Jedna novina se odnosi na instrukcije. Čak i kada su zadaće jednostavne, na početku školovanja postoji tendencija plaćanja instruktora. Važno je da samo sjedi uz dijete dok ono piše zadaću, kako bi roditelji mogli u miru raditi nešto drugo. Često roditelje uopće ne zanima da njihovo dijete nešto nauči, važna im je samo ocjena. Neki vjeruju da se s nekoliko sati instrukcija može nadoknaditi nerad koji je trajao mjesecima. Često i djeca povjeruju da je dovoljno ići na instrukcije pa će ocjena sama po sebi, bez njihova truda, odjednom biti bolja!
Druga novina u ponašanju nekih roditelja, je zauzimanje za dijete na štetan način. Neki roditelji su uvjereni da je njihovo dijete u svemu odlično jer su to oni utvrdili ispitujući ga kod kuće. Ako su ocjene niže od očekivanih, uvijek su krivi oni u školi. Ne vole ga ili ne znaju ispitivati. Ako se pak javi neki disciplinski problem, roditelj unaprijed zna da njegovo dijete nije krivo. Čak i kada je dijete zlostavljač, roditelji pronalaze silna opravdanja za takvo ponašanje. Naravno na štetu druge djece,
Ali imamo i roditelja poput saborskog zastupnika Dabre ( koji su uistinu malobrojni, nadam se) koji se ne zadovoljavaju da njihovo dijete nauči sve što se u školi traži nego su uvjereni da dijete treba steći i neke specijalne vještine. Spomenuti gospodin je svog maloljetnog sina podučavao pucanju iz pištolja i automatske puške vojnog podrijetla. Pri tome ga je snimao i fotografirao. Navodno mu je dopustio i aktiviranje naprave nalik ručnoj bombi.
Krajnje je vrijeme da shvatimo da je roditeljstvo zahtjevno i odgovorno te da se na njega treba temeljito pripremiti. Nisu dovoljne samo povećane rodiljne naknade! Jer roditeljsko neznanje i sve njihove pogreške plaćaju djeca. Ponekad jako, jako skupo.