mirjananPosljednjih tjedana događali su se divljački ispadi u Splitu. Šake, noževi, pištolji prečesto dijele „pravdu“ na našim ulicama. Čak su i zubi stupili u akciju – ode pola uha!
Nasilje ima na svakom koraku i čini se, barem na prvi pogled, bez nekog vidljivog povoda. Je li, kako neki sugeriraju, možda vrućina presudna za neprimjerene akcije i reakcije? Događa li se to samo u Splitu ili se radi o općoj tendenciji?
Bojim se da će i kada vrućine prođu i dalje živjeti u strahu zbog širenja divljaštva, nekontroliranih reakcija, gubitka tolerancije, „tankih“ živaca… Postaje li ipak sve većem broju ljudi najvažnija životna smjernica: meni treba, ja hoću, meni smeta… Samokontrola, poštivanje i uvažavanje drugog, respektiranje tuđih potreba kao da nestaju iz repertoara ponašanja.
Primjera nasilja, nažalost, bilo je prošlih tjedana svugdje. Na plivačicu u Malinskoj na udaljenosti, kažu manjoj od 300 metara od obale, naletio je gliser i nanio joj ozljede od kojih je uskoro preminula; sve češće pješaci stradavaju na pješačkom prijelazu ili čak na pločniku jer se nekom vozaču jako žurilo ili je imao problema s razlikovanjem boja na semaforu; nije li svojevrsno divljaštvo, koje nikoga neće fizički raniti, naplaćivanje hlada na plaži?
A državne institucije čini se drijemaju ne na plaži, ali u hladu svojih kancelarija. Prije dvadesetak dana jedan je granični policajac uputio pismo uredu pučke pravobraniteljice u kojem kaže da je policajcima naloženo da sve izbjeglice i migrante vraćaju na područje BiH, i to “bez papira i bez procesuiranja” kako ne bi bilo traga. Zapovjeđeno im je da migrantima uzmu novac, razbiju mobitele i bace ih u rijeku ili zadrže za sebe.!!!
Novi list je, ovih dana naveo još jedan primjer obiteljskog nasilja. Muškarac koji se tijekom desetljeća i pol u niz navrata nasilnički ponašao prema svojoj supruzi i sinu te im je nakraju prijetio ubojstvom, pušten je na slobodu. Istina, bio je priveden na ispitivanje u tužiteljstvo, pa pred suca Županijskog suda u Rijeci koji mu je odredio istražni zatvor, zbog opasnosti da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti kazneno djelo. Ipak, kako je dosad neosuđivan, nije prihvaćen prijedlog da mu se odredi pritvor!!!!
A prije nekoliko dana u autobusu, u Zagrebu jedna je žena svađu s ostalim putnicima završila sjedanjem na dijete u kolicima?!
Primjera divljaštva, netolerancije, bahatosti ima u izobilju svugdje oko nas, različitog intenziteta, s opasnim i manje opasnim posljedicama. Jesu li u pitanju incidenti?! Primjenjuju li mjerodavne državne institucije djelotvorne mjere ili samo formalno odrađuju svoj posao? Kako je npr. moguće da osoba koja je do sada već podmetnula sedam požara i dalje slobodno šeta i uživa u plamenim jezicima koji su opasno prijetili Šibeniku!?
A naš sud, na pr. već 4 godine goni jednu Zagrepčanku!!!! Ona je naime dobila na poklon majicu kupljenu u renomiranoj trgovini u Zagrebu, na kojoj je nacrtan list marihuane. Spornu majicu joj je policija oduzela. Policija i sud smatraju da je nošenjem te majice “vršila promidžbu marihuane”, odnosno da se ogriješila o Zakon o suzbijanju zloporabe opojnih droga koji zabranjuje “svaki oblik promidžbe i oglašavanje droge označavanjem i prezentiranjem slikom, crtežom ili na bilo koji drugi način”. Propisana je kazna od 5000 do 20.000 kuna!
Poruka je više nego jasna: tucite poznate i nepoznate, vozite kroz crveno, vrijeđajte sve oko sebe, možete i baciti koju šibicu u suho granje, ali pazite kako ste obučeni. Jer list marihuane otisnut na odjeći uistinu je iznimno opasan za dobrobit svih nas!
Uvažena gospođo profesor, kao i obično u životu na postavljena pitanja u Vašem komentaru moguće je odgovoriti na različite načine. No krenimo redom:
Malo je “pregrubo” tvrditi da netko “na ulici provodi pravdu”, jer to što pojedinci rade (i sebi dopuštaju) svakako nije pravda. Možda samo “njihova pravednost”, ali nikako i pravda. Pravda je jednaka za sve, Red koji je odredila i propisala država (u naše ime, demokratskom većinom!!!) kao minimum zahtjeva i pravila ponašanja za svakoga koji je odlučio (ili mora) živjeti s nama.
Pravednost međutim sasvim je subjektivan pojam svakog od nas. Zapravo naš doživljaj pravde, Onoga što smatramo i/ili što bismo željeli da u stvarnosti bude pravda. Upravo zbog toga pravda i pravednost nikada nisu (i neće) biti iste kategorije, ma koliko mi to željeli. Mi? Ja, Vi, Vaš susjed, u Splitu, na Braću, svatko tko je povrijeđen nečijim ponašanjem, postupkom, akcijom, reakcijom, izgovorenom riječju, pokretom ruke, napisanim tekstom… Pravdu ipak SVI moramo poštovati kao kategoriju minimuma susprezanja vlastitog ponašanja s ciljem da zajednica koliko – toliko funkcionira na način da svi njezini pojedinci žive sigurno (ne i zadovoljno). Zbog toga pravednost pokušavaju „prodavati“ političari svojim mudrolijama, dok pravdu provodi država. Nečiju pravednost možemo ali i ne moramo prihvatiti, ali pravdu moramo, jer u Lepoglavi uvijek ima mjesta za one koji misle i ponašaju se drugačije, u potrazi za nekom svojom (pogrešnom) pravednošću.
To će im u krajnosti dokazati i državo odvjetništvo zaduženo brinuti se za zaštitu pravde, ali nikako i „tužiteljstvo“, jer njega više odavno nema. Naime “tužiteljstvo” brinulo se i provodilo neku „drugu pravdu“, koju smo na sreću već odavno izmijenili, smatrajući da smo tako (bar politički) pravedniji prema nama samima, ali i prema mnogima koji su zbog „pogrešne pravde“ na svojoj koži osjetili „pravdu koja je bila duboko nepravedna, zla, zločesta, ubojita…“ , ma gospođo profesor, znate i sami kakva.
Uz izraze iskrenog poštovanja sasvim novoj, mladoj blogerici