mirjanan„Uobičajena je praksa u svijetu da za upravljanje u kriznim (izvanrednim) stanjima postoji samostalno državno tijelo (ministarstvo, agencija-udruga) postavljeno vrlo visoko u državnoj hijerarhiji, s vrlo stručnim kadrom i iznimno velikim ovlastima za djelovanje.“ riječi su dr. sc. Branimira Molaka, zapovjednika Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske do travnja 1994., osobe koja je napisala brojne stručne radove o upravljanju u kriznim situacijama.
Mnogi ne znaju da u nas sada postoji stručni studij Upravljanja u kriznim uvjetima ali i Sveučilišni interdisciplinarni poslijediplomski specijalistički studij Upravljanje krizama.
Gosp. Molak, kompetentna osoba za krizne situacije više nije među nama. Logično je da se pitamo gdje i što rade novi stručnjaci koji su završili spomenute studije? Gdje su bili u ožujku kada se tresao Zagreb i okolica, gdje su bili tijekom brojnih poplava, tijekom potresa na Baniji i naravno u koju su se rupu uvukli od ožujka prošle godine od kada se suočavamo s pandemijom?
Korona virus već dvije godine utječe na naše živote. Broj zaraženih je ogroman, svakodnevno je gotovo 50% od testiranih građana pozitivno na virus. Istina je da su se posljednjih dana ljudi u znatno većem broju odlučili cijepiti, ali ne zato što je Stožer pronašao prave načine motiviranja građana, ili što se odjednom povećalo povjerenje u njih, nego zbog straha od zaraze i smrti.
Mi smo svoje prve korake uz vodstvo Stožera započeli sigurno i samouvjereno, vjerujući da nas vode oni koji znaju. Koji se u kriznim situacija snalaze kao riba u vodi. Ali, pogriješili smo. Kompetentnost Stožera. je počela kopniti pred brojnim improvizacijama, nesnalaženjem neodlučnosti, nedosljednosti, a u komunikacijskom smislu i neprofesionalnosti Uz to je postalo sve očitije da struka uzmiče pred politikom, ne samo pri donošenju konačnih odluka, nego i u iskazivanju stavova.
Rezultati nedavno provedene ankete pokazuju da više od 72 posto građana navodi kao razlog necijepljena, nepovjerenje u Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske, dok 52 posto građana ističe kako je njihova nedosljednost razlog nepovjerenja.
I opet se pitam, gdje su stručnjaci koji su trebali poučiti naše Stožeraše kako razvijati i održavati povjerenje (trajni glagoli) koje je tako bitno u kriznim situacijama? Zar doista političari misle da su sveznajući?
Oglasilo se i Stalno vijeće HBK, očito bojeći se reakcija građana koji ne podupiru ni cijepljenje, ni testiranje a vrlo često Boga zazivaju i Crkvu prozivaju. Ne bi li biskupi zaslužili istinsko povjerenje svih građana, da su svojom izjavom potvrdili stav Pape koji je poručio: “Cijepiti se cjepivom koje su kompetentne vlasti odobrile jest čin ljubavi. To je ljubav prema sebi, ljubav prema članovima obitelji, ljubav prema prijateljima, ljubav prema svim narodima. Ljubav je društvena i politička, ljubav je univerzalna, sposobna da transformira i poboljša svako društvo. Molim Boga da svatko od nas dade svoje malo zrno pijeska, mali čin ljubavi. Mali čin ljubavi uvijek je velik. To su male geste za bolju budućnost.”
Ali, i mimo kriznih situacija često se suočavamo s izjavama i djelovanjem političara koje je usmjereno na uništavanje povjerenja. Čini se, da se mnogi naši političari u tome jako dobro snalaze. Tako je, na primjer, ministar Fuchs, obrazlažući važnost i značaj uvođenja u škole novog predmeta čiji je radni naslov „Kritičko mišljenje“, dao primjer koji ga je promovirao u člana društva onih kojima se baš i ne bi trebalo vjerovati. Naime, reče on, kritičko mišljenje se može djeci u školi tumačiti pomoću bajki, recimo bajke Tri praščića!? Tko zna koji su još pojmovi osim kritičkog mišljenja, Ministru obrazovanja i znanosti, nejasni?
Možemo li i dalje imati povjerenje (ako smo ga i imali do sada) u naš Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, nakon slučaja Žalac? Jer, još u ljeto 2019., mediji su objavili da je ministarstvo Gabrijele Žalac softver koji je zapravo koštao 2,9 milijuna kuna platilo 13 milijuna kuna, uglavnom europskim novcem. Međutim, USKOK je svoje izvide obustavio jer “dokazi koje su prikupili nisu potvrdili sumnje iznesene u medijima da je Gabrijela Žalac napravila nešto protuzakonito”. Na sreću postoji i Ured europskog javnog tužitelja koji je krenuo u akciju.
U društvo onih kojima se ne vjeruje svakako se uklapaju i naš Premijer i Predsjednik države. Nadmudruju se, vrijeđaju i omalovažavaju jedan drugoga, ponašaju se nezrelo i neprimjereno funkcijama koje obnašaju. Je li njima uistinu jedino važna vlastita promocija, dok je dobrobit građana ove države za njih, samo „žunta“? Nužno zlo.
Trenutna situacija je krizna po mnogim pokazateljima. Ali mi i dalje funkcioniramo po dobro poznatoj i u nas priznatoj logici, da smo svi, kompetentni za sve. Mnogi to zovu demokracija, a nju u stopu prati tzv. sloboda. A rezultat tako shvaćene demokracije i slobode je opća nesigurnost, prepune bolnice, prestrašeni, dezorijentirani, depresivni i nepovjerljivi građani. Uz teror znanja stečenog putem Googla i društvenih mreža!