SAMO DA SE NE BACI!

Čudna smo mi država. Umjesto planova i programa, vizije razvoja u svim područjima, u nas mnogi sve češće djeluju samo trenutno, vođeni mišlju „samo da se ne baci“: prvo neka hrana, pa zatim cjepivo… Ali kada bi se planski i razumno razmišljalo i djelovalo takve se situacije ne bi ni javljale, osim iznimno. Ali čini se, da smo u strahu da se ne baci ono što i nije za bacanje, došli do toga da se pre lako odbacuje nešto što ne bi smjelo biti za bacanja: ugled, profesionalnost, poštovanje koje je netko uživao, pa i vlastiti obraz.

Trenutno vlada zatišje, ali još nedavno su se Premijer i Predsjednik nadmudrivali putem različitih medija, na razini pubertetlija. Kao da su ugled i dostojanstvo svojih funkcija, olako odbacili kao nepotreban višak. Blago cjepivu koje nije doživjelo tu sudbinu! Živimo u nadi da je pubertet ipak završio, da više ne stoje raskrečeni s jednom nogom u nezrelosti, a s drugom na pragu zrelosti. Jer, dok se stoji u raskoraku pomaka prema naprijed nema. A nama su potrebni premijer i predsjednik koji mogu, znaju i žele sagledavati stvarne probleme svojih građana i države na čijem su čelu, a ne misliti samo na vlastitu promociju i omalovažavanje onog drugog.

  Kakva smo mi to država u kojoj se godinama tolerira spolno uznemiravanje učenica i studentica? Naravno da je nedopustivo takvo ponašanje prema bilo kojoj ženskoj osobi, ali učenice i studentice su u izrazito podređenom položaju u odnosu na svoje profesore-zlostavljače. Ono što je posebno uznemirujuće je činjenica da su neke studentice u Zagrebu prijavile zlostavljanje, ali se Rektor sveučilišta oglušio na to! A da se možda kvota profesora emeritusa na čije imenovanje ima pravo rektor ne bi „bacila“, trebalo je u to časno zvanje ugurati i osobu koja je optužena za spolno uznemiravanje većeg broja studentica.

 Znamo da  pošiljke cjepiva protiv corone ne stižu po planu. I kada ih imamo manje nego što smo naručili, jasno je da od toga malo, ništa nećemo  baciti. Ali kako to da ti „ostaci“ cjepiva stižu samo do poznatih osoba, ili osoba koje poznaju nekog moćnog?  Da je bilo jasnog plana rada, preciznih uputa, takvih bi zlouporaba sigurno bilo manje. Ovako su neki, bez okolišanja umjesto cjepiva u smeće bacili svoj obraz.

 Zašto postoji i dalje odredba koja kaže da je na otvorenom prostoru dopušteno okupljanje do 25 ljudi? Ona je toliko puta do sada prekršena gotovo bez ikakvih posljedica za prekršitelje.  Sjetimo se samo kolone sjećanja u Vukovaru, proslave Hajdukova rođendana u Splitu, okupljanje građana na Trgu bana Jelačića povodom „Festivala slobode“, proslave sv. Vlaha, pogreba Miroslava Tuđmana, mise na Stepinčevo ispred katedrale,“… Kažnjeni su jedno poduzetnici koji su se okupili u velikom broju, a prijavili su skup od 25 sudionika. Očito, oni koji ne prijave ništa, ne mogu ni biti kažnjeni jer policije nema,  ako nema prijave skupa!!?? Tko je sve u situacijama kada su se pronalazila kojekakva neuvjerljiva opravdanja za kršenje epidemioloških preporuka odbacio svoj ugled, svoju profesionalnost, uništio povjerenje građana?

A koliko li je obraza odbačeno u smeće u Općinskom sudu u Splitu gdje se već tri godine ne postupa po nalazu i preporukama psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja? Opet je jedan otac u silnom problemu jer svog sina viđa  58 minuta tjedno, jer mu bivša partnerica ne dopušta ni minutu više. U spomenutom vještačenju odnosno nalazu je navedeno kako bi se sin i otac trebali češće viđati, kako bi dječak trebao provoditi svaki drugi vikend kod oca uz dodatna tri sata sredinom tjedna .itd. Ovdje se olako odbacuje osim obraza i profesionalnosti i normalan život jednog djeteta i jednog oca. Uništavanje života s predumišljajem! Bez posljedica za počinitelje!

Ekologija nam očito nije jača strana. Razvrstavanje otpada nam ide vrlo traljavo. Pa u smeću završi i ono što doista ne bi smjelo biti tamo, a neki se grčevito drže onoga, čega bi se trebali što prije riješiti.