mirjananČesto se ističe da se razina humanosti i pravednosti nekog društva očituje u odnosu prema najslabijima, najpotrebnijima! O važnosti takvog odnosa je tako lako govoriti, ali ogleda li se to u nas u konkretnom životu?
Naš se premijer hvali kako je posljednjim odlukama Vlade ostvareno najveće povećanje plaća u javnim i državnim službama u povijesti! 1.63 milijarde eura bit će namijenjeno za plaće zaposlenih u državnim i javnom sektoru. Za one koji marljivo i predano rade, kao i za one čija su radna mjesta izmišljena.
Jednake plaće za poslove iste složenosti!! To smo čekali desetljećima. Premijer je dijelio šakom i kapom, svi najavljeni štrajkovi su otkazani. Ali, možda i nije tako. Javio se Sindikat Zajedno – zaposlenih u sanitetu, zdravstvu i socijali. Oni traže povećanje koeficijenata, a s njima nitko nije razgovarao. Navest ću samo jednu od niza apsurdnosti koje oni navode. Vozač saniteta koji prevozi teško bolesne, nepokretne i teško pokretne osobe, hematološke i onkološke bolesnike te dijalizirane ima koeficijent 1.43, dok vozač vlakića u Parku prirode Plitvička jezera i Krka ima koeficijent 1.45, čuvar prirode 1.60, a fotograf u Ministarstvu kulture 1.55!
A čini se da ni umirovljenici nisu baš oduševljeni potezima Vlade te da ni oni neće mirovati. Čak 70 posto svih umirovljenika ima mirovinu ispod 572 eura, što ukazuje da su u riziku od siromaštva.
Vlada je očito na neke kategorije zaposlenika zaboravila ili ne zna što točno oni rade, kao što je i zaboravila one koji ne primaju plaću, koji nisu vezani ni uz koji koeficijent. Posebno one, čiji život vrlo često ovisi o naknadi koja im se dodjeljuje zbog njihova invaliditeta. Naravno da njima naknade nisu povećane. Ali nisu na njih zaboravili. Još 1. srpnja 2023. na snagu je stupio Zakon o osobnoj asistenciji. „Pravo na uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent ne može ostvariti osoba koja između ostalog ostvaruje uslugu pomoći u kući!“ Dakle, više im po kući neće smetati i motati se dvije osobe, nego samo jedna: ili, ili. Zaista mudro i nadasve humano.
Odredbe spomenutog Zakona se naravno ne temelje na razgovoru s invalidima i njihovoj procjeni što im uistinu treba, nego su mudre glave u Vladi tako odlučile! Jer oni sigurno znaju što je najbolje za svaku pojedinu osobu s invaliditetom.
Riječanin Ivan Milatić je osoba sa 100 postotnom invalidnošću, živi sam i do sada je koristio uslugu osobnog asistenta i uslugu pomoći u kući. Međutim, ta je priča otišla u povijest. Ali, kako on ističe, osobni asistenti nisu educirani za pružanje pomoći njegovatelja. A on si sa 364 eura mjesečne naknade uz podmirenje računa i elementarnih životnih potreba, ne može priuštiti osobu za pomoć u kući. Ona bi mu bila potrebna tri puta na tjedan, a svaki sat koštao bi cca 10 eura.
„Ja sam se morao odreći usluge pomoći u kući i jedinog toplog obroka koji sam do sada dobivao, a neće mi se povećati novčana primanja“, izjavio je. Uz to, ustvrdio je da ni problem nedovoljnog broja sati osobne asistencije za korisnike te usluge također nije riješen. Naime, on je u prosincu prošle godine dobio procjenu triju stručnih osoba, prema kojima ima pravo na 223 sati mjesečno. Međutim, mačku o rep, tko pita stručnjake! Zakon propisuje da mu maksimalno pripada 176 sati.
Naravno ni to nije sve što je problematično. Naime, u registru osobnih asistenata koji je potrebno napraviti trebalo bi biti oko 15400 osoba, prema riječima ministra Piletića. Sada ima svega 2.547 osobnih asistenata i oko 6.000 pomoćnika u nastavi. Dakle, bilo je važno da se osobe s invaliditetom odmah odluče koju uslugu žele dalje primati, a nije važno što nema dovoljno asistenata te će mnogi ostati bez ikakve pomoći. Odrekli su se pomoći u kući, a asistenata naprosto nema dovoljno na tržištu!
Ali da ne bismo stekli pogrešan dojam o brizi naše Vlade za sve osobe s invaliditetom. Dobile su „Nacionalnu i Europsku iskaznicu te Europsku parkirališnu kartu pri čemu nacionalne povlastice uključuju željeznički i trajektni prijevoz te uporabu autocesta i cesta, a europske, ovisno o državi popuste u područjima turizma, kulture, sporta i zabave.“ Neki će na sreću, uistinu moći koristiti ove blagodati. A oni drugi će umjesto razgledavanja Hrvatske i Europe, sanjati o tome da ih u vlastitoj kući netko opere, pomogne pri oblačenju, pripremi neko jelo, izvede u šetnju po kvartu!