mirjanan„Piromani namjerno i smišljeno podmeću požare. Kod njih postoji napetost i uzbuđenje kod pripremanja požara, a potom, kada gledaju požar, osjećaju opuštanje i zadovoljstvo.“ Pravih piromana, navodno ima malo. Ali, čini mi se da smo mi društvo „piromana.“ Na čemu temeljim taj zaključak?
Često je moguće lako riješiti ili barem ublažiti brojne probleme koji se tek naslućuju oko nas ili u nama. Često je moguće spriječiti i one koji se još nisu pojavili, ali potencijalno postoje. Takvo djelovanje se zove prevencija. Mi o njoj često i rado govorimo, ističemo njezinu važnost i značaj kako za pojedinca tako i za cjelokupno društvo. I tu vrlo često stanemo. Energiju potrošimo na govor i onda nam nedostaje za djelovanje. Jer svaka prevencija uključuje rad, težak, odgovoran i dugotrajan. A to se mnogima ne sviđa, jer rezultati nisu vidljivi od danas do sutra.
Tek kada problem, sukob, nevolju više nije moguće ignorirati ili sakriti, onda se kreće u akciju. Kako da neki jedva čekaju da se „vatra“ razmaše, onda živnu! Prije toga, dok plamičak samo tinja, uglavnom se ništa ne događa. Trnoružice spavaju! A pravi vatrogasci znaju da se najučinkovitije požar gasi pilom! Teren se sređuje dok vatre nema!
Svaki puta se iznova čudimo kada izbije vršnjačko nasilje među djecom u osnovnim i srednjim školama. Toga bi bilo znatno manje kada bismo još u vrtiću započeli djecu učiti brojnim socijalnim vještinama: podnošenju neuspjeha, traženju pomoći, nenasilnom rješavanju međusobnih sukoba, izražavanju osjećaja, toleranciji, asertivnom ponašanju… To sve treba nastaviti tijekom osnovnog pa onda i srednjoškolskog obrazovanja. Ne samo pričom, nego primjerom, konkretizacijom onoga o čemu se uči. Tako se djeluje preventivno.
Ne treba čekati dramatične situacije poput potresa, poplava ili neke epidemije, čekati porast depresivnosti, anksioznosti, pokušaja suicida kod mladih, da bismo se sjetili da i mentalno zdravlje postoji i da o njemu treba brinuti i u „mirnodopskim“ vremenima. To je prevencija!
Zašto čekati da dijete postane pretilo, da cijela nacija ima problema s prekomjernom težinom, kada je jednostavnije i znatno jeftinije voditi brigu o prehrani, o fizičkim aktivnostima kod djece, mladih pa i odraslih. Bojan Jelaković, profesor Interne medicine na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, ističe da je pretilost u Hrvatskoj jedan od vodećih problema te da podaci ukazuju da je primarna prevencija posve podbacila.
Susret djeteta s raznoraznim ekranima nije moguće izbjeći, ali umirivati ili zabavljati mališana od dvije godine mobitelom doista nije prikladno, ni mudro. Svake godine veliki postotak djece dobiva odgodu upisa u prvi razred. Poteškoće su najčešće vezane uz verbalnu funkciju: siromašan rječnik, nerazumijevanje jednostavnih pojmova, teškoće u sklapanju složenijih rečenica. Sve je to najčešće posljedica korištenja mobitela, prerano i prečesto. Loše odgojne metode kad-tad dolaze na naplatu. Treba djelovati preventivno, a ne kukati i hvatati se za glavu tek kad dijete dobije odgodu upisa u prvi razred.
Čini se, na temelju izvještaja u našim tiskovinama kako brojni prekršitelji javnog reda i mira, kao i ne disciplinirani i nasilni vozači prolaze s relativno malim kaznama. Zato recidivista ima na pretek. A i policajci su rijetko (gotovo nikada) vidljivi na ulicama našeg grada, što također djeluje ohrabrujuće na nasilnike. Dok policija stigne na mjesto događaja, nasilnici su već posao obavili i nestali! Tek kada se dogodi tragedija, situaciji se pristupa ozbiljnije.
O nasilju nad ženama da i ne govorimo. Koliko su puta vapaji zlostavljanih žena bili uzaludni, kada su tražile zaštitu od bračnog ili izvan bračnog partnera. Tek kad žena izgubi život, onda se počinje ozbiljnije govoriti (ponekad nažalost samo govoriti) o adekvatnijem tretiranju zlostavljača. A di ste bili kad je gorilo? Zašto ste čekali da sve izgori?
Sigurno su barem neke poplave u nas mogle biti izbjegnute da su se redovito čistili kanali, korita rijeka, gradili adekvatni nasipi. To preventivno djelovanje neki doživljavaju kao gubitak vremena i sredstava! Čemu se truditi kad možda i ne padne puno kiše?
Treba priznati da postoje hvale vrijedne preventivne akcije u zdravstvu, u borbi protiv raka dojke, raka maternice, raka debelog crijeva. Tu zakazujemo mi kao pojedinci. Umjesto da gasimo plamičak, što je najčešće lako moguće, često dopuštamo da nas vatra proguta. Piromanski mentalitet se teško mijenja!
Kvalitetno i mudro preventivno djelovanje na razini države, koje je izostalo, moglo je barem malo utjecati na povećanje nataliteta, vjerojatno i smanjiti broj mladih obitelji koja su napustile ovu zemlju!
Preventivno djelovanje nije atraktivno, ne daje rezultate u kratkom roku, to je ozbiljan rad na duge staze. A takav, političare najčešće ne zanima!
Odgovor na SVA postavljena pitanja daje EUROPSKI PREVENCIJSKI KURIKULUM, kao javno dostupni priručnik za: donositelje odluka (svakojakih), kreatore javnog mišljenja (sve), kreatore politika u području znanstveno utemeljene prevencije uporabe sredstava ovisnosti (isto tako sve), objavljen u nakladi Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Dostupan svima. Razumljiv samo nekima. Provediv gotovo nikome. Kao općeniti uvod u prevencijska istraživanja i znanstveno utemeljene intervencije. (običnim smrtnicima udaljene tisuće svjetlosnih godina).
Društvo moramo mijenjati drugačije. Na našu velikuuuuu žalost demokracija nam to ne omogućava. A svijet ne poznaje bolje uređenje.