mirjananJesu li to uistinu „naša djeca“ pjevala i uzvikivala sramotne rečenice, koje je bolje ne ponavljati. Jer, nekome je možda baš drago da se toliko ljudi skandalizira nad događajem u Splitu, jer svi pri tome ponavljaju ono što osuđuju, ono što izaziva sram i gnušanje. I tako, ne želeći, nebrojeno puta slušamo te izljeve mržnje.
Je li ovakav ispad Torcide i vjerojatno pratećih simpatizera bio nešto potpuno neočekivano i zbunjujuće? Nisam stručnjakinja za to područje, ali čini mi se da je dobar dio njihova ponašanje bio lako predvidiv. Možda ne baš svaka gadost koju su izrekli, pogotovo ne vrijeđanje djevojčice Ane Frank, ali sve ostalo je zapravo logična posljedica odnosa društva prema sličnim ispadima. Nebrojeno puta sam ponovila da je logično da se izreka „što smo sijali, to žanjemo“ svako malo utjelovi. Čemu čuđenje? Ako bacimo u zemlju kamenčiće ili brokve (čavle) prilično je naivno ili točnije glupavo očekivati da će niknuti mačuhice ili neveni.
Nije prvi puta da o odgoju djece i mladih počnemo razgovarati nakon nekog incidenta. Isto radimo i drugim sferama pa o neophodnosti gradnje boljih nasipa govorimo tek nakon što neka rijeka poplavi, o protupožarnim putevima nakon velikog požara, o mentalnom zdravlju djece nakon ubojstva i razbojstva u školi…I tako možemo nabrajati u nedogled.
Društvo koje nema jasne granice između dopuštenog i nedopuštenog, između prihvatljivog i neprihvatljivog, između kažnjivog i nekažnjivog djelovanja mora se prije ili poslije susresti s anarhičnom situacijom u kojoj mnogi misle da su baš oni pozvani određivati pravila ponašanja u društvu. Ali, kako njima odgovara u pojedinom trenutku.
Tako i Torcida, odnosno svi oni mladi koji su prije utakmice s Ajaxom povorku slijedili ulicama Splita do stadiona uvjereni su, da su oni mjerilo stvari. Oni određuju što se u tim izuzetnim prilikama kakva je bila ta utakmica pjeva, izvikuje, radi…Ali nemojmo se zavaravati, nije to slučajan hir. Do takvih su zaključaka došli na temelju iskustva. Dobro znaju, barem neki da ozbiljnog kažnjavanja obično nema, ma što oni uzvikivali. I tako su ovaj puta odlučili obogatiti program svoji povika, da ne bi bilo monotono, uvijek isto, svima znano uzvikivanje. A dobro je i testirati reagiranje policije, pa i sudova.
I što sada? Svi se zgražaju, neki osuđuju takvo ponašanje, neki se samo ispričavaju za „nestašluk“ naše djece, neki misle da bi preko svega trebalo preći jer se tako navijači svugdje ponašaju. Neki su uvjereni da Torcidaši ne misle ništa loše kad zazivaju nacizam jer oni, eto pomažu pri gašenju požara….
Čini mi se da je ovo situacija koje će konačno jasno pokazati osuđujemo li ta sramotna ponašanja jer smo doista uvjereni da se to ne smije tolerirati jer je prešlo sve granice i nikakvim se olakšavajućim okolnostima ne može opravdavati, ili će sve biti samo predstava za Europu. Za nas domaće je tako svejedno što mislimo!!!A najsigurnije je ako ništa ne mislimo!
Nije sve baš tako jednostavno, bar ne kako bi (neki) svi (od nas) željeli.
Zašto?
Slijedom odvjetničke profesionalne povijesti, duži niz godina (gotovo 10) bio sam, tada prije više od 40 godina, između ostalog i tzv. „vanjski pravni suradnik – savjetnik – punomoćnik – ne znam ni sam što sam zapravo tada bio…“, tadašnjeg Centra za socijalni rad u Varaždinu. Preuzimao sam slučajeve pravne zaštite SVIH i svakoga: sposobnih i nesposobnih, svjesnih svojih postupaka i nesvjesnih bilo čega oko sebe, mladih, djece, punoljetnih, onih lišenih poslovne sposobnosti, pijanih stalno ili trijeznih povremeno, agresivnih, melankoličnih, sretnih ili nesretnih, tankih, debelih, muških, ženskih, potrebitih, stabilnih, ugroženih, pretučenih, silovanih, ali i veselih i zahvalnih na bilo kakvoj pomoći. Sadašnjom analizom, nakon mnogo, mnogo, godina (iako nisam baš tako star), sve u svemu, zapravo KRASNIH i neopterećenih likova koji nisu željeli ili nisu mogli shvatiti svijet oko sebe.
A što odjednom sad Vi od njih želite?
Pravdu? Pravednost? Žaljenje? Podršku? Što zapravo? Pustite ih na miru. Pustite ih da uživaju u ostatku svog ovovječnog života. Uz svaku podršku i pohvalu maestralnom sveučilišnom nastupu i razmišljanju, halo poštovane gospođe, vratimo se u realnost naše žalosne zbilje. Ili i dalje podržavate ljude na vlasti koji osim svoje komocije i budućih benefita, zapravo NE KORISTE NIČEMU.