mirjananU nas na svakom koraku susrećemo neizvršena obećanja, ne provođenje zakonskih odluka, ne obavljanje svojih dužnosti, ne kažnjavanje lopova i varalica, u politici i izvan nje, ali posljedice za takva ponašanja najčešće izostaju! Ostavke se podnose pod pritiskom, ne savjesti, nego javnosti ili Premijerovih visoko uzdignutih obrva. Ili se odgovornost bahato prebacuje na druge, po onoj napad je najbolja obrana.
Je li možda konačno nastupilo vrijeme u kojem ćemo shvatiti da nedostatak odgovornosti uistinu postaje koban, da će nas koštati zdravlja ( a neki su to već skupo platili ), a možda i života mnogih. Je li došlo vrijeme da odgovorne osobe svoj posao obavljaju u skladu s propisima i pravilima a ne sa vezama i poznanstvima i mogućnostima zarade kriminalnim kanalima. I naravno, da snose odgovornost i moralnu i političku kada se utvrde propusti, nerad, pogodovanje onima koji čine zastrašujuću, a ponekad i nepopravljivu štetu.
Završena je izvanredna sjednica Hrvatskog sabora o nezakonito odloženom otpadu u Gospiću. Sabor je odbio sva četiri zaključka predsjednika Zorana Milanovića, među kojima je bio zahtjev da sanacija odlagališta počne odmah, a prihvatio je 11 zaključaka vladajuće većine. Milanovićevim prvim zaključkom tražilo se da Vlada odmah počne s trajnom sanacijom odlagališta te uvede stalan nadzor onečišćenja podzemnih voda i drugih promjena u okolišu. Međutim, brzo i konkretno djelovanje vladajuće ne zanima. U svojim zaključcima vladajuća većina je primila na znanje rezultate ispitivanja vode koje su proveli zavodi za javno zdravstvo, ali ne i vještačenje Geotehničkog fakulteta koje je utvrdilo onečišćenje tla i utjecaj otpada na podzemne vode.
Naivni su se ponadali da će se konačno ozbiljno raspravljati o problemu zagađenja u okolici Gospića, o tonama štetnog i opasnog otpada koji se godinama gomilao, a svi koji su vidjeli kamione kako donose otpad ni u jednom trenutku nisu posumnjali da je u pitanju n3što sumnjivo? Nažalost, Gospić nije jedino mjesto Hrvatskoj na kojem se godinama gomilao otpad koji može ugroziti vodu, tlo, živote mnogih ljudi. Vedran Piršić, ekološki aktivist koji se ovom problematikom bavi 40 godina spominje Vranjic, Ravne Kotare, Obrovac, Dugi rat, Pazin… Sada, ističe on, strana mafija shvaća kako funkcionira hrvatska država i počinje dovoziti svoj otpad. Prije smo se suočavali samo s vlastitim smećem, a sada imamo i strano. Najstrašnije je što se sve odvijalo zapravo legalno, pojašnjava Piršić. Poznato je da mi ne možemo zbrinuti opasni otpad, zato se govorilo o preradi tog materijala iz kojeg će se raditi nešto novo. Naravno to novo se nije dogodilo nego je otpad završio u okolišu gdje se i sada nalazi.
Ovu strahotu s otrovnim otpadom, naš Premijer bagatelizira, bahato ignorira strahove i nedoumice stanovnika Like i s visoka izjavljuje: „Odgovornost medija je ovdje kapitalna. Dakle mediji ne postoje tu da prenose lažne vijesti i da šire paniku nego da prenose pouzdane i točne informacije. Širiti dezinformacije je neodgovorno, dakle neodgovorno i neozbiljno. Ako HZJZ koji je meritoran da utvrđuje i ispituje kvalitetu vode u cijeloj Hrvatskoj i izlazi svaka tri dana s podacima da je cijeli sustav vodoopskrbe u Ličko-senjskoj, u Gospiću u restoranu ili kafiću Bilaj ispravan, onda treba stati s dezinformacijama”,
Nažalost, neodgovornost a to znači ne obavljanje svoje ili svojih dužnosti kao i snošenje posljedica svojih propusta i nerada u nas caruje godinama. Važno je vrijeđati i omalovažavati one koji pokušavaju živjeti u skladu s nekim pravnim ali i moralnim pravilima i zakonitostima. Argumentirane rasprave nema kada se pojavi konkretan problem, jer su argumenti vladajućih šuplji, onda ostaje samo vrijeđanje i podsmjehivanje.
Poznata antropologinja Margaret Mead je jednom razgovarala sa svojim studentima o tome što predstavlja prvi znak civilizacije. Studenti su bili vrlo iznenađeni njezinim odgovorom. „Bedrena kost koja je slomljena i liječena”. Objasnila je da, u životinjskom svijetu, lom femura znači sigurnu smrt, jer ranjena životinja ne može bježati od predatora niti pribavljati hranu lovom. „Tretirana bedrena kost kod ljudi znači pak da je netko pomogao ozlijeđenom, nosio ga na sigurno te bdio uz njega dok se nije oporavio. Civilizacija je počela u trenutku kad smo odlučili pomoći bližnjem u nevolji. Najbolji smo kad služimo. Civilizacija nije započela alatom – već suosjećanjem.“ Čini se da u nas civilizacija malo kasni! A možda i malo više od malo!