ZAŠTO POSTOJE PRAVILA?!

U svim sferama života i osobnog i profesionalnog susrećemo se s različitim pravilima. Djecu učimo što je dobro, a što loše u skladu s nekim pravilima, i to zovemo odgoj. Svima je jasno da i provođenje državne mature podliježe određenim pravilima.

Sjećamo se još lanjske drame u kojoj je djevojka Laura bila diskvalificirana iz hrvatskog jezika zato što se potpisala na esej, koji, usput rečeno lani i nije bio obvezatan. Đaci su mogli predati i prazan papir. Istovremeno s polaganjem mature polagala je i prijemni ispit na Muzičkoj akademiji i uspješno ga položila. Međutim, sve je palo u vodu jer nije maturirala u ljetnom roku. NCVVO je poručio djevojci da joj sve to dogodilo jer je iskazala “nedopušteno ponašanje“. Na sreću sve se u rujnu dobro završilo. A je li baš bilo nužno u tom konkretnom slučaju slijediti formalne upute Pravilnika o polaganju mature?

 Ove godine esej se morao pisati, donosi određene bodove, a slučajni potpis na njemu ne donosi diskvalifikaciju! Ali, zato se pojavio novi formalizam koji može dobro zagorčati život mladoj osobi.

Rikard Friganović, maturant Graditeljsko tehničke škole u Zagrebu, na prijemnom ispitu za studij arhitekture bio je četvrti na listi od petsto prijavljenih! Sjajan rezultat, ali ipak u konačnici pogodak „u ništa.“ Zašto? Momak je pao na maturi, ali ne zato što je iskazao loše znanje nego zbog formalnog razloga.

Mladić je, naime, esej pisao velikim tiskanim slovima, iako vidljivo naglašavajući velika slova. Njegov je otac komentirao kako nije problem postavljeno pravilo, koje je njegov sin u najboljoj namjeri i prekršio jer se više bojao drugog pravila (neurednog i nečitljivog rukopisa). „Problem je posljedica/kazna koja je drakonska i potpuno nerazmjerna grijehu. On je de facto osuđen na gubitak godine jer nije pisao nekakvim slovima. Gubitak godine u obrazovnom sustavu je najviša moguća kazna koja se primjenjuje u najtežim slučajevima, a on je to dobio preko noći jer je koristio krivi font. Esej je u suštini gramatički i leksički ispravan.“

Rikard je napisao prigovor Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja u kojem stoji da je  „vjerovao, a i sada je takvog uvjerenja, da će pisanjem eseja velikim tiskanim slovima napisati pregledniji i uredniji esej, a osobito što je bio upoznat i možda uplašen prigovorima profesora da ima teško čitljiv rukopis i da istovremeno neće povrijediti pravila o pisanju eseja iz Ispitnog kataloga.“ Prigovor mu nije uvažen.  „Pristupnik je esej napisao velikim tiskanim slovima. U Ispitnome katalogu za Hrvatski jezik navodi se sljedeće: „Esej se neće vrednovati ako je esej napisan velikim tiskanim slovima. Prigovor se odbija“, odgovorio je NCVVO.

Bilo bi uistinu korisno i životno važno kada bi se pravila koje postoje u prometu i cestovnom i pomorskom primjenjivala striktno. Tu se ne radi o poštivanju forme nego o zaštiti života. Po cestama luduju pijani vozači, mlade osobe voze automobile koji omogućavaju velike brzine, pješaci više nisu sigurni ni na pješačkom prijelazu. A na moru se često plovi prevelikom brzinom, gliseri često ne poštuju udaljenost od obale na kojoj smiju glisirati, kormilo u rukama amatera bez iskustva isto nije rijetkost, uključivanje autopilota u situacijama kada je nužna ljudska kontrola situacije…. Da, pravila uistinu imaju smisao ako nas štite od nevolja, pogibelji, dovođenja u opasnost i sebe i drugih.

I kada je o opasnosti riječ vrijedi znati što je izjavio  Damir Trut, ravnatelj Ravnateljstva civilne zaštite na pitanje zašto SRUUK nije poslao upozorenje građanima o oluji koja je  prošlih dana iz Austrije, krenula na Sloveniju i približavala se Hrvatskoj. Ustvrdio je da je bilo izdano narančasto upozorenje za oluju te da su postupali sukladno svim propisima u slučaju narančastog upozorenja. Međutim, iz Državnog hidrometeorološkog saveza su ustvrdili  da je gotovo sat vremena upozorenje bilo podignuto na najviši – crveni stupanj. Ali vjerojatno u pravilniku ne piše da treba češće provjeravati koja je razina opasnosti na snazi! I da možda koji puta nije na odmet pogledati i kroz prozor!

Dakle, inzistiranje na nekim formalnostima ponekad se pretvara u farsu, ponekad u nepotreban traumatični događaj, ali ponekad i ugrožava živote ljudi i njihovu imovinu.

Još prije dvije tisuće godina postojali su farizeji koje je jako uznemiravalo formalno kršenje zakona, pa su apostolima zamjerili što su jedne subote prolazeći kroz usjeve počeli trgati klasje. Jer subotom se ne smije ništa raditi! Ali „subota je radi čovjeka stvorena, a ne čovjek radi subote“, piše u Bibliji. 

Odgoj nam je uistinu sumnjive kvalitete ako mladima šaljemo poruku da je forma jedino važna, a da se onim što je bitno ne treba zamarati! Nažalost, takve poruke u različitim situacija stižu do svih građana.

 U dvije tisuće i nešto godina ništa se, ništa promijenilo nije!