mirjanan„Ako u Ateni ne bude krojača, Atenjani će hodati goli, ako u Ateni ne bude obućara, Atenjani će hodati bosi. Ne bude li u Ateni učitelja, neće biti ni Atenjana.“ Uspješno i ustrajno godinama ignoriramo ovu mudrost.
Čak 1057 nastavnika u Hrvatskoj predaje predmet koji im nije struka! Samo u osnovnim školama „nestručno” radi 14 posto nastavnika fizike, nestručnih matematičara je 11 posto, informatičara šest i pol posto, učitelja glazbene kulture sedam posto, učitelja geografije oko četiri posto, učitelja engleskog jezika 1,6 posto, itd.
Ima škola koje godinama raspisuju natječaje za kadar koji im je neophodan za kvalitetno obavljanje nastave, ali uzalud. Zapošljavaju studente, apsolvente, ponekad na ispomoć dolaze kolege iz drugih škola a zadnja solucija je nažalost nestručni kadar. Donekle će se situacija poboljšati donošenjem novog zakona koji će omogućiti da i umirovljenici mogu raditi. Ali samo do 67 godine. Zašto ne barem 68 ili 70? Tko zna?
Problem je dugogodišnji što se tiče profesora matematike i fizike. Međutim, iz godine u godinu problem se počinje javljati u gotovo svim predmetima. Također, u srednjim školama nedostaju nastavnici stručnih predmeta.
Prije mnogo godina, jedna je majka suočena s nedovoljnim ocjenama svoje djevojčice iz matematike i hrvatskoj jezika, u trećem razredu osnovne škole, razgovarajući s njezinom učiteljicom rekla. „Ma dajte joj barem dvojku, ma neće ona kasnije na neki pravi fakultet. Ona će, ka i vi bit učiteljica!“ Tužno, ali istinito. Mnogi u našem društvu iskazuju isti stav prema onima koji rade u školama, osnovnoj ili srednjoj, svejedno. Taj se posao nažalost, ne cijeni, a ne cijene se i ne poštuju ni oni koji ga obavljaju.
Očito je, da rad u školi mladima nije privlačan, već duži niz godina. Škola postaje „nužno zlo“, ako se baš nigdje drugdje ne može naći posao. To je zastrašujuća spoznaja, ali ona nijednog ministra do sada, nije ozbiljno zabrinula. Dapače, sadašnji je ministar došao na ideju novčano kažnjavati prosvjetne djelatnike ako ne budu radili kako treba. A to, „kako treba“ je vrlo teško definirati, a još teže izmjeriti. Srećom, ideja nije naišla na plodno tlo i odbačena je vrlo brzo. U protivnom bi vjerojatno postotak nestručnog kadra u školama uskoro naglo porastao.
U Hrvatskoj su, nažalost, prosvjetari građani drugog reda. Plaće su male, a društveni status je nedopustivo nizak. Često su prepušteni na milost i nemilost roditeljima koji ne shvaćaju bit svoje uloge u životu djeteta. Zato bi bilo nužno da se mjerodavni, umjesto da smišljaju kazne za prosvjetne djelatnike, zapitaju kako motivirati mlade ljude da požele raditi u prosvjeti? U prvom redu, nužno im je povećati plaće, adekvatno vrednovati njihov rad koji je iznimno odgovoran i težak!
Nažalost, svi mi, pa tako i mladi ne znamo dovoljno koliko se toga zanimljivog, uzbudljivog i korisnog radi u školama, i osnovnim i srednjim. O tome se rijetko piše jer su „crne“ vijesti uvijek prioritet i atraktivnije od „bijelih“. Mnogi koji rade u školama znaju da postoje tri bitna cilja obrazovanja: znati, činiti i biti. Ali mnogi se ne maknu od onoga znati, a i taj cilj promaše. Jer najvažnija postaje ocjena, a znanje i nije toliko važno. Činiti i biti se zanemaruju, a ti ciljevi, pojednostavljeno rečeno, uključuju kritičko mišljenje, argumentirane rasprave, timski rad, povezivanje spoznaja iz različitih područja u smislenu cjelinu, kao i učenje tolerantnosti, odgovornosti, slušanje drugoga…
Uz to, danas se škole mogu uključiti u Erasmus+ projekte. Tu i učitelji i učenici stječu mnoga nova iskustva i znanja. Također imaju priliku predstaviti sebe, svoju školu, grad i zemlju u školama diljem Europe. Tako stečeno iskustvo će im svakako obogatiti život.
Toliko se toga može danas osmisliti i realizirati u svakoj školi. Ovisno o željama i interesima učenika, ali i učitelja odabrat će se područje kojim će se tijekom projekta baviti: sport, zavičajna baština, robotika, astronomija, komunikacijske vještine, vršnjačko nasilje, podrška darovitim učenicima, volonterstvo….
Studente, buduće učitelje i profesore treba upoznati sa svim mogućnostima koje im pruža rad u školi, a o kojima vrlo malo znaju. I opet se vraćam mudrosti starih Grka. Sokrat je kazao da edukacija nije i ne smije biti punjenje praznih posuda, već potpaljivanje lampi. A lampe nisu samo učenici već i učitelji!
Komentar i ujedno odgovor je sama, cijenjena autorica , prof, MIRJANA NAZOR dala u sedmom pasusu ovog uvijek dobrog bloga.