mirjananStupila je na snagu zabrana korištenja mobitela na nastavi u osnovnim školama, ali za cijelo vrijeme boravka učenika u školi. U srednjim školama mobiteli su dopušteni za vrijeme odmora. Naravno i prije stupanja na snagu ovog Pravilnika, mnoge su škole zabranjivale uporabu mobitela tijekom nastave. I nekima je to uvedeno već prije tri godine.
„Škola postaje drugačija, izlazi se vani, druži se, a na odmoru se više ne gledaju samo mobiteli“; „Mislim da je to dobro za nas jer nas mobiteli ometaju općenito u životu i tako možemo normalno pratiti nastavu“ – izjavili su neki učenici osnovne škole.
Ali što je s predškolskom djecom? Koliko često njima mobitel zamjenjuje druženje s roditeljima, čitanje priča, zajedničku igru? Ono što se često ponavlja, a opet i zaboravlja je stvaranje ovisnosti o mobitelu. Mnogo se govorilo i pisalo o štetnom utjecaju mobitela na kognitivni i motorički razvoj djeteta. Siromašan govor, nerazumijevanje složenijeg teksta, problemi koncentracije, socijalna izoliranost, loša koordinacija pokreta, usporeni razvoj nekih dijelova mozga … Na malom ekranu se sadržaji mijenjaju brzo i po izboru, pritiskom tipke, dobiva se željeno. U slijedećoj minuti nešto drugo! U stvarnom životu, to ne ide tako! Na neku nagradu, užitak, treba čekati, treba nešto napraviti da bi se do nje stiglo. U nekoj priči treba pročitati više stranica da bi se sve posložilo u cjelinu i dočekao kraj, potrebno je strpljenje, potrebno je vrijeme. Koristeći se mobitelom, djeca ne uče te nužno potrebne vještine i ponašanja. Koliko smo ih već „pokvarili“ tijekom predškolskog razdoblja? Je li sustavno djelovanje u školskoj dobi, zapravo zakašnjelo djelovanje?
Sve veći broj djece koja kreću u školu ne zna pravilno koristiti knjige, a neka čak pokušavaju okretati stranice prelaskom prsta, kao na ekranu pametnog telefona. Tako je novo istraživanje britanske dobrotvorne organizacije Kindred Squared utvrdilo se da gotovo trećina predškolaca ne zna pravilno koristiti knjigom.
Dvije nove međunarodne studije, objavljene u časopisu JAMA Network, ističu zabrinjavajući utjecaj prekomjerne upotrebe ekrana, posebice društvenih mreža, na kognitivni razvoj i školski uspjeh djece. Američki znanstvenici pratili su 6554 djece od 9. do 13. godine i utvrdili da su čak i umjereni porasti korištenja društvenih mreža povezani s lošijim rezultatima na testovima rječnika, čitanja i pamćenja.
Jesmo li konačno shvatili da bi djecu trebalo odgajati i podučavati aktivno se baveći njima, a ne da im guramo u ruke zamjenskog odgojitelja i učitelja-mobitel! Ili se samo ponašamo na način koji se sve češće sreće u europskim državama, a to je kontrolirana uporaba mobitela, pa i društvenih mreža do određene dobi?
Bilo bi zanimljivo znati jesu li škole prije uvođenja zabrane korištenja mobitela razgovarale s djecom i roditeljima o novim pravilima koja se uvode? Hoće li se i sada nakon obvezne zabrane organizirati razgovori o iskustvu učenika u životu bez mobitela u školi? Što je dobro, a za čime možda žale? Treba li možda nešto mijenjati? Održavaju li se kontakti s roditeljima kako bi se saznalo je li kod kuće povećan broj sati uporabe mobitela u odnosu na vrijeme dok nije bilo zabrane u školi?
Svi znamo da je u bilo kojem području najlakše zabraniti nešto. Ali za djecu je iznimno važno znati (pa i za odrasle) zašto se nešto ne smije, odnosno zašto se nešto mora! Prošla su vremena kada se naređivalo bez uporabe argumenata. „Ja kažem, ja zahtijevam… nema rasprave“. Na taj se način postiže učinak na kratke staze, ali dugoročno je to teško održivo. Zabrana zbog zabrane, bez suvislih argumenata, tolerantne rasprave, slušanja mogućih primjedbi neistomišljenika… neće donijeti puno koristi.
Hoće li roditelji biti dobri modeli svojoj djeci pa će i oni početi razmišljati koliko i kada se koriste mobitelom?
Škola neće biti uspješna u svojoj misiji ako se cijelo društvo ne angažira u toj hvale vrijednoj i nasušno potrebnoj akciji.