mirjananUčenik četvrtog razreda jedne zagrebačke osnovne škole mijenjao je dva ili možda i tri puta školu zbog neprimjerenog ponašanja! Prije toga je pohađao i nekoliko vrtića! Na sreću našeg odgojno obrazovnog možda i zdravstvenog sustava, napustio je s roditeljima Hrvatsku!
Učenica osmog razreda zadarske osnovne škole koja je na društvenoj mreži Tik Tok objavila popis učenika iz razreda koje misli izbosti nožem suspendirana je s nastave na osam dana. Prema tvrdnjama učenika i roditelja, riječ je o učenici koja je više puta zbog problematičnog ponašanja prijavljivana nadležnim službama koje, nažalost, nisu gotovo ništa poduzele.
Ima toga još, samo ne stiže sve do medija. Jesu li naša djeca odjednom postala agresivna, nasilna, osvetoljubiva, bešćutna, depresivna? Zašto su takva? Svima je jasno da dio maloljetnika pa i mlađih punoljetnika, različite prijetnje koristi kako bi na lak način svratili pozornost na sebe, jer prijetnje su očito u modi. Nažalost, za dio djece i mladih to nije samo pomodni dodatak, nego odraz načina života sredine u kojoj žive.
„Hrvatski sabor je nositelj zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj. Vlada Republike Hrvatske je odgovorna Saboru za svoj rad i odluke koje donosi. Na zahtjev Sabora dužna je izvijestiti Sabor o svom radu, o politici koju provodi, o izvršavanju zakona i drugih propisa te o drugim pitanjima iz svog djelokruga.“ Mi koji barem povremeno gledamo sjednice Sabora, pitamo se, slušajući naše zastupnike, je li to Hrvatski sabor koji smo željeli? Budući da Sabor ima velike ovlasti, ima i veliku odgovornost. Razumna je pretpostavka da bi zastupnici u Saboru uistinu trebali biti kompetentni ljudi, odgovorni, savjesni i predani poslu za koji ih je narod izabrao.
Međutim, često svjedočimo o zaista primitivnim, prostačkim, neprimjerenim i sluganskim primjedbama i komentarima u Saboru, kao i o nepoznavanju problematike o kojoj se raspravlja. A dio tih naših odabranika nikada ni ne otvori usta. Za neke je to možda to i najbolje rješenje, ali zašto onda sjede u sabornici? Šutiti i sjediti bi mogli bilo gdje, a da to nas ništa ne košta.
Ono što je posebno zastrašujuće jest činjenica da ministri koji su bili zastupnici, a koji su se ogriješili o zakon ili čak zakone moraju napustiti svoje ministarsko mjesto ( to je dobro, naravno) ali smiju se vratiti u Sabor. Ovih dana će se u Sabor vratiti bivši ministar Dabro. Svi smo vidjeli snimku na kojoj je pucao iz auta blizu naseljenog mjesta. Istražuje ga se i dalje jer je navodno nekom maloljetniku dopustio da puca iz puške za koju ni on, Dabro nema dozvolu. Ali našem je Saboru takav kadar potreban.
Nemojmo zaboraviti ministra Beroša koji je optužen za mnogo toga lošeg u zdravstvu. Ostavka je bila trenutna, ali Sabor je slamka spasa s onih famoznih 6+6 mjeseci. Pa mora i on i njegova obitelj od nečega živjeti.
A nekadašnji ministar Banožić? Kad se probudio iz narkoze već je bio ex ministar! Ali koga briga za ministarstvo, kad on ima na raspolaganju Sabor. Presuda nikako da se obznani, a čini se da je ipak ubio čovjeka?
Čemu usporedba škole i Sabora? Zbog silne važnosti za sve nas u ovoj državi.
Osnovne škole su odgojno obrazovne institucije koje pohađaju sva djeca u Hrvatskoj. U njima bi se trebala stjecati osnovna znanja iz različitih područja ali i odgojna pravila, moralne norme. Škole bi trebale postaviti temelj na kojem će se dalje razvijati mlada osoba, graditi čovjek. Ako škole umjesto znanja cijene jedino ocjene ma što stajalo iza njih, ako škole ne djeluju odgojno u poželjnom smjeru, ako ne razvijaju odgovornost, iskrenost, empatiju, međusobno poštivanje, toleranciju, ne potiču razvoj kritičkog mišljenja… ako škole zatvaraju oči i okreću glavu pred nabujalim problemima mentalnog zdravlja naše djece kojih svakim danom ima sve više, kakve ljude očekujemo među nama u budućnosti?
Naš Sabor je tijelo s dalekosežnim i značajnim ovlastima jer „donosi zakone, odlučuje o donošenju i promjeni Ustava, odlučuje o ratu i miru, odlučuje o promjeni ranica RH…..“ Jesu li izabrani saborski zastupnici kompetentni za realizaciju svojih ovlasti i svjesni svoje odgovornosti pri donošenju odluka? Nema sumnje da neki jesu, ali mnogi uistinu nisu za to.
Ponekad važna odluka ovisi o jednom ili dva glasa i to upravo onih kojima je Sabor trenutno sklonište dok sud ne donese pravorijek o njihovoj sudbini.
Plači voljena zemljo!