Saga o dječaku koji pravi probleme u osnovnoj školi u Zagrebu, konačno je došla svom kraju. Tako barem izvještavaju mediji. Zašto je trebalo toliko vremena, toliko uznemiravanja javnosti, toliko mučenja djece i roditelja, i naravno i dotičnog dječaka, možda ćemo jednom i saznati.
Do navodnog spasonosnog rješenja, u medijima se stalno spominjao problematični dječak. Očito je da je taj dječak trebao i trebat će stručnu pomoć, ali što vrijeme više odmiče, sve je očitije da u cijeloj priči ima mnogo problematičnih. I to problematičnijih od spomenutog dječaka!
Roditelji djece iz škole koju je dječak napustio, ističu da su oni službeno poslali mail školi 23.11.2023. o problemima koje stvara dotični dječak, ali nitko nije reagirao. Kako je to moguće? U veljači 2024. obratili su se pismeno na 26 adresa. Ali, čini se, ni tada se ništa korisno nije dogodilo. Neko je vrijeme u toj školi dječak bio izoliran, pratio je nastavu preko ekrana, iz knjižnice, što očito nije moglo biti dugoročno rješenje. Pa tko je sve u tom lancu bio problematičan?
Tijekom ljetnih praznika roditelji ostale djece nisu znali kako će se situacija razriješiti i odlučili su svoju djecu premjestiti u druge škole. A ujesen je donesena odluka o premještanju problematičnog učenika u drugu školu! Zašto su dopustili da se djeca ispišu iz škole, zašto nisu roditeljima nagovijestili kako se namjerava razriješiti neželjenu situaciju? Zašto je trebalo čekati početak nove školske godine da se donese odluka o tom dječaku. Čekalo se da završi dugo toplo ljeto?! Očito opet problematičnost na djelu!
Ni roditelji, ni djeca u školi u koju je premještan problematični učenik nisu dobili informaciju o tome što ih čeka. Nitko ih nije pripremio za novu situaciju, uputio djecu kako bi se trebala ponašati i koje su teškoće dječaka koji će sjediti u klupama zajedno s njima! I roditelji su dovedeni pred gotov čin. Zašto? Problematične odluke odnosno nečinjenje onoga što je bilo potrebno, samo se nastavilo!
Zašto se dopustilo da sve eskalira do sadašnjih razmjera, jer svi znamo da je vrlo teško nabujalu rijeku vratiti u njezino korito. Očito su u ovoj priči sve institucije iskazale jalovost u izvršavanju svoje obveze.
Vršnjačko nasilje je postojalo i prije i uvijek će ga biti. Ali nije moguće se cijeli sustav kolabira zbog jednog desetogodišnjaka! Škola, Agencija, Ministarstvo, Centar za socijalni rad… i nigdje nema stručnjaka koji mogu pomoći desetogodišnjaku kako bi se uklopio među svoje vršnjake i prestao ih maltretirati! Nije li ovo uistinu primjer za Guinnessovu knjigu rekorda!
Jedno dijete već više od godinu dana (možda i duže, o tome se ništa ne zna pouzdano) treba pomoć, djeca koja su njim išla u isti razred kao i ona koja bi to sada trebala, također trebaju određenu pomoć. Kao i svi roditelji. Ali svima njima je potrebna profesionalna pomoć, a ne politikantska, površna i nekompetentna.
Spomenuti dječak sasvim sigurno ima određene probleme, ali on sa svojih deset godina toga nije svjestan i sigurno ne može sam sebi pomoći niti sam zatražiti pomoć od stručnjaka.
Sve institucije koje predugo nisu napravile ništa, ili su napravile nedovoljno, ili pak pogrešno, su, čini mi se, glavni problem u ovoj situaciji. Hoće li svi u lancu koji su sudjelovali u ovoj mučnoj trakavici snositi odgovornost za svoje postupke?
Dječak je zbog svog ponašanja premješten u drugu školu. To je zapravo kazna. Zašto je kažnjeno dijete kojem očito treba pomoć? Jel to krajnji domet našeg odgojno obrazovnog sustava?
Hoće li itko od odgovornih osoba u sustavu preuzeti odgovornost za problematičnost cijelog događanja? Bojim se da je naivno očekivati da se tako što dogodi!
Cijela situacija je više nego pretužna, ali ujedno i zastrašujuća.
Djetetu itekako treba pomoć, jer je i on žrtva indolentnosti onih koji bi po službenoj dužnosti i po ljudskoj, moralnoj odgovornosti, morali puno prije reagirati.
Zar je rješenje premještanje tog djeteta u drugu školu?
Da li u toj drugoj školi postoji neki čarobni štapić?
Problem je samo premješten iz jednog mjesta na drugo, a sva djeca i njihovi roditelji i dalje ne mogu biti bezbrižni.
I na kraju : TKO JE ZAPRAVO PROBLEMATIČAN!
Nažalost , naše društvo, naša stvarnost !
Problematično je društvo, u kojemu i stručnjaci (nastavnici, pedagozi, psiholozi, psihijatri, idr)nailaze na mnoge zidove u svom radu..niti znanost raspolaže receptima, niti stručnjaci raspolažu metodama koje imaju 100% učinkovitost.. odavno se zna ona da je je potrebno “cijelo selo da se odgoji dijete”, tako ishodi ovise o čitavom društvenom kontekstu, a svi znamo da riba smrdi od glave. Naravno da tu nema pravne
odgovornosti, a svaka druga ne nestala.