mirjananZakon o osobnoj asistenciji izazvao je brojne kritike i naravno silno razočaranje kod onih na koje se odnosi. Razočaravajuće je što mjerodavne osobe koje se zaklinju u važnost brige za najslabije i najpotrebnije u društvu, na to vrlo brzo zaborave kada treba riječi pretvoriti u djela!
Međutim, roditelji iz Udruge obitelji djece s teškoćama i osoba s invaliditetom Sjena, kao i deseci obitelji osoba s invaliditetom nisu se pomirili s donesenim Zakonom. Podnijeli su niz primjedbi na taj Zakon, tražeći ocjenu njegove ustavnosti. Ustavni sud je sredinom decembra usvojio većinu tih primjedbi te ukinuo odredbe koje je ocijenio diskriminatornim i restriktivnim. “Ustavni sud je potvrdio sve ono na što smo mi na sastancima s ministrom upozoravali još dok je taj zakon bio tek prijedlog nacrta – da su odredbe diskriminatorne i da će osobe s invaliditetom završiti u instituciji zato što neće imati pravo na podršku u vlastitom domu, a to se i događalo”.
Ključne primjedbe udruge Sjena odnosile su se na tri odredbe: onu po kojoj osobe s invaliditetom i djeca s teškoćama nemaju pravo na osobnog asistenta ako njihov roditelj ima status roditelja njegovatelja; odredbu po kojoj osobe mlađe od 18 godina koje se ne školuju nemaju pravo na osobnog asistenta; na ograničenje satnice osobne asistencije te činjenicu da se satnica ne određuje prema stvarnim potrebama osoba s invaliditetom.
Iz udruge Sjena su zatražili i ostavku ministra Piletića. Uistinu bi bilo logično i moralno da je nakon takve odluke Ustavnog suda o spomenutom Zakonu, dotični ministar podnese ostavku, a ne samo forme radi, izjavi da je njegova ostavka uvijek na raspolaganju. Ali, kako već svi znamo na našoj političkoj sceni malo tko vodi brigu o moralnoj odgovornosti. Čini se, da mnogi ni ne znaju što to zapravo znači. U skladu s tim dotični je ministar poručio „da njegova odgovornost nije politička, nego provedbena, i rekao da mu je prioritet u najkraćem roku provesti odluku Ustavnog suda i omogućiti djeci s teškoćama ostvarivanje prava na osobnu asistenciju.“ Kako se i moglo očekivati podpredsjednik Vlade Branko Bačić je izjavio da ministar ima povjerenje predsjednika Vlade i potpunu podršku parlamentarne većine. Zakon pun nedostataka, opasan i sramotan za osobe s invaliditetom kao i za djecu s teškoćama, podržan je od većine u Saboru! I nikoga nije zabrinula, ni posramila intervencija Ustavnog suda!
Uistinu ne razumijem kako je moguće da je čelu ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike čovjek koji ne razumije problematiku u kojoj donosi Zakon? A prije donošenja Zakona, kada su roditelji koje pogađaju ove diskriminatorne odluke protestirali, ministar je s visoka izjavio da neće o Zakonu odlučivati ulica!
Usput, treba navesti da dotični ministar ima problema i sa Zakonom o inkluzivnom dodatku koji u provedbi gotovo i ne funkcionira. Već je 15 tisuća ljudi umrlo ne dočekavši taj dodatak na koji imaju pravo!
Ali, kako bez treće nema sreće, tako i ministar Piletić ima na duši još jednu problematiku, a to je sprječavanje nasilja nad ženama. Kako mu to ide, vidljivo je po broju ubijenih žena u prošloj godini. A vrhunac bizarnosti da ne upotrijebim neku drugu riječ, je Ministrova izjava kako je Vlada poslala jasnu poruku da niti jedna vrsta nasilja nije opravdana!?
A mi stalno nešto kritiziramo! Baš smo nezahvalni! Eto Vlada šalje poruke! Ne budimo sitničavi, konkretne akcije su manje važne!
Izvrsna analiza, uz manji dodatak:
nije problem u ministru nego u njegovom “šefu” i družini s kojom svaki tjedan sjedi “oko ovalnog stola” .
Pa zar je moguće da se nakon svega nije oglasio “šef”? Da moguće je, obzirom su SVI ISTI, a mi ostali jadni, mali i nemoćni.
Kad će tome doći kraj? Odgovor je jednostavan:
kada autorica teksta i njezin “stalni” pratitelj ponovno dobiju volju da u politici promijene svijet. Dakle: obzirom na njihove godine, iskustvo i kondiciju: vjerojatno nikad.
(a drugih nema, ili?)
Dobar vam dan.
Redovno očekujem blog profesorica Mirjane Nazor skoro kao penziju.
Samo što Njeni blogovi imaju dušu, za razliku od naših mirovina,
Mirovine kakve da su, nisu tema ovog Bloga, ali se ipak može sve svrstati pod jednom razlomačkom crtom.
Ipak ova bezdušnost sa djcom koje imaju poteškoće u razvoju , prelazi sve moguće granice ljudskosti.
Ovaj put moj komentar će se samo odnositi na najtužnije pasuse iz Bloga i komentara pratitelja.
1. Skoro je za ne vjerovati da se mjerodavne osobe koje se cinično zakljinju u važnosti brige za najslabije i najpotrebnije, ovako ponašaju.
2. Roditelji udruge ”Sjena” su upozoravali ministra /namjerno pišem malim slovom/, na sve ovo što je Ustavni sud potvrdio, a da nikoga nije sram da je trebao Ustavni sud intervenirati!
3.Ipak za mene je najsramotnija i najgadljivija izjava ministra da neće o Zakonu odlučivati ulica! Sram ga bilo!
Ali se u potpunosti slažem sa pratiteljem da nije problem u ministru nego u njegovom ”ŠEFU”
I na kraju, bez obzira na našu tugu, empatiju i suosjćanjem sa tim dragim roditeljima i njihovoj djeci, i još puno toga lošega, Autorica i njeni vjerni pratitelji ne mogu ništa učiniti, a kamoli promjeniti svijet. Pamtimo da oni koji su to pokušali, sa tugom su loše završili , kao naš nezaboravani DON IVAN GRUBIŠIĆ!
Socijala je po politici ne po potrebitim a stvorena je radi potrebiti a zaposleni↕️u toj ustanovi su šerifi po babi i stričevima