mirjananZakon o osobnoj asistenciji izazvao je brojne kritike i naravno silno razočaranje kod onih na koje se odnosi. Razočaravajuće je što mjerodavne osobe koje se zaklinju u važnost brige za najslabije i najpotrebnije u društvu, na to vrlo brzo zaborave kada treba riječi pretvoriti u djela!
Međutim, roditelji iz Udruge obitelji djece s teškoćama i osoba s invaliditetom Sjena, kao i deseci obitelji osoba s invaliditetom nisu se pomirili s donesenim Zakonom. Podnijeli su niz primjedbi na taj Zakon, tražeći ocjenu njegove ustavnosti. Ustavni sud je sredinom decembra usvojio većinu tih primjedbi te ukinuo odredbe koje je ocijenio diskriminatornim i restriktivnim. “Ustavni sud je potvrdio sve ono na što smo mi na sastancima s ministrom upozoravali još dok je taj zakon bio tek prijedlog nacrta – da su odredbe diskriminatorne i da će osobe s invaliditetom završiti u instituciji zato što neće imati pravo na podršku u vlastitom domu, a to se i događalo”.
Ključne primjedbe udruge Sjena odnosile su se na tri odredbe: onu po kojoj osobe s invaliditetom i djeca s teškoćama nemaju pravo na osobnog asistenta ako njihov roditelj ima status roditelja njegovatelja; odredbu po kojoj osobe mlađe od 18 godina koje se ne školuju nemaju pravo na osobnog asistenta; na ograničenje satnice osobne asistencije te činjenicu da se satnica ne određuje prema stvarnim potrebama osoba s invaliditetom.
Iz udruge Sjena su zatražili i ostavku ministra Piletića. Uistinu bi bilo logično i moralno da je nakon takve odluke Ustavnog suda o spomenutom Zakonu, dotični ministar podnese ostavku, a ne samo forme radi, izjavi da je njegova ostavka uvijek na raspolaganju. Ali, kako već svi znamo na našoj političkoj sceni malo tko vodi brigu o moralnoj odgovornosti. Čini se, da mnogi ni ne znaju što to zapravo znači. U skladu s tim dotični je ministar poručio „da njegova odgovornost nije politička, nego provedbena, i rekao da mu je prioritet u najkraćem roku provesti odluku Ustavnog suda i omogućiti djeci s teškoćama ostvarivanje prava na osobnu asistenciju.“ Kako se i moglo očekivati podpredsjednik Vlade Branko Bačić je izjavio da ministar ima povjerenje predsjednika Vlade i potpunu podršku parlamentarne većine. Zakon pun nedostataka, opasan i sramotan za osobe s invaliditetom kao i za djecu s teškoćama, podržan je od većine u Saboru! I nikoga nije zabrinula, ni posramila intervencija Ustavnog suda!
Uistinu ne razumijem kako je moguće da je čelu ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike čovjek koji ne razumije problematiku u kojoj donosi Zakon? A prije donošenja Zakona, kada su roditelji koje pogađaju ove diskriminatorne odluke protestirali, ministar je s visoka izjavio da neće o Zakonu odlučivati ulica!
Usput, treba navesti da dotični ministar ima problema i sa Zakonom o inkluzivnom dodatku koji u provedbi gotovo i ne funkcionira. Već je 15 tisuća ljudi umrlo ne dočekavši taj dodatak na koji imaju pravo!
Ali, kako bez treće nema sreće, tako i ministar Piletić ima na duši još jednu problematiku, a to je sprječavanje nasilja nad ženama. Kako mu to ide, vidljivo je po broju ubijenih žena u prošloj godini. A vrhunac bizarnosti da ne upotrijebim neku drugu riječ, je Ministrova izjava kako je Vlada poslala jasnu poruku da niti jedna vrsta nasilja nije opravdana!?
A mi stalno nešto kritiziramo! Baš smo nezahvalni! Eto Vlada šalje poruke! Ne budimo sitničavi, konkretne akcije su manje važne!
Izvrsna analiza, uz manji dodatak:
nije problem u ministru nego u njegovom “šefu” i družini s kojom svaki tjedan sjedi “oko ovalnog stola” .
Pa zar je moguće da se nakon svega nije oglasio “šef”? Da moguće je, obzirom su SVI ISTI, a mi ostali jadni, mali i nemoćni.
Kad će tome doći kraj? Odgovor je jednostavan:
kada autorica teksta i njezin “stalni” pratitelj ponovno dobiju volju da u politici promijene svijet. Dakle: obzirom na njihove godine, iskustvo i kondiciju: vjerojatno nikad.
(a drugih nema, ili?)