KAKO ODGAJAMO DJECU?!

Prošlih smo godina često slušali kako mnoga djeca dolaze gladna u školu. Nažalost neka od njih su i u školi ostajala bez obroka jer im roditelji nisu mogli plaćati marendu. Neke su škole to riješile i sufinancirale obroke za djecu kojoj to roditelji nisu mogli priuštiti. A onda je došla najava Premijera da će se u sve škole uvesti besplatan obrok, za svu djecu. Naravno, u nekim školama postoje mogućnosti organiziranja toplog obroka, a negdje djeca dobivaju sendviče, jogurt, voće. Bilo je primjedbi kako neki od tih obroka baš ne zadovoljavaju nutricionističke standarde. Ali bilo je iluzorno očekivati da će u startu sve funkcionirati na željeni način. Ipak je najvažnije bilo započeti s prehranom u školi, pa u hodu ispravljati ono što je ispraviti može.  Međutim, ono čemu svjedočimo ovih dana malo je tko mogao očekivati.

Izvještaj se odnosi na Split, a kako je u ostalim dijelovima Hrvatske za sada ne znamo.  U nekim školama se događa da djeca bacaju marende u kontejnere, zatim smo vidjeli sliku uredno poderanih sendviča i banana na rubu kontejnera, a na kraju je uslijedila i fotografija  jabuka nabodenih na ogradu oko škole. A ponegdje je djeci voće poslužilo za igru, umjesto lopte.

Bilo bi netočno i nepravedno zaključiti da se većina djece tako ponaša. Iz novinskog napisa je vidljivo da su mnoga djeca vrlo zadovoljna školskim obrokom. Ima ih koji traže repete. U nekim školama je bilo primjedbi učenika na neke sastojke marende, pa su njihove primjedbe, koliko je bilo moguće, usvojene. U nekim se školama inzistira da učenici nepojedenu marendu odnesu kući.

Jedan je otac izjavio  da mu je sin rekao da on zapravo voli tu marendu, ali mu je neugodno uzimati je, dok ostali idu u dućan. Zašto se događa to što se događa?

Pitam se jesu li u školama razgovarali s roditeljima  i upoznali ih s projektom besplatnog obroka, prije nego što je započeo? Jesu li potakli roditelje da porazgovaraju sa svojom djecom o smislu i značaju toga? Ima li roditelja koji su možda sugerirali svom djetetu da ne uzme tu besplatnu marendu jer  njima milostinja ne treba, a uz to, to sigurno i nije kvalitetno? 

Ali zgražajući se nad ponašanjem neke djece, nužno se moramo pogledati u ogledalo. Što djeca vide oko sebe, kakvo ponašanje ne samo u odnosu na hranu, vide u svom domu, u školi, na ulici, na raznoraznim ekranima.  Istraživanja pokazuju da svake godine 1,3 milijarde tona hrane završi kao otpad. U isto vrijeme jedan od sedmero ljudi u svijetu odlazi u krevet gladan, a više od 20.000 djece mlađe od pet godina umire svakoga dana od gladi . Mi  u Splitu ne zaostajemo za tom dobrom praksom,  dnevno bacamo devet tona kruha! Uz to bacamo i druge namirnice. A sada se čudimo kako se djeca ponašaju. Što smo ih do sada naučili i riječima i djelima?

Bilo bi zanimljivo i potrebno znati kako roditelji reagiraju na činjenicu da njihova djeca bacaju hranu? Jesu li zabrinuti, ljuti, razočarani ponašanjem svog djeteta ili su se možda samo nasmijali čuvši tu informaciju? I nastavit će i dalje davati novac svom djetetu kako bi u dućanu kupilo nešto bolje od onoga što mu se nudi u školi.

Jesu li opisana ponašanja zapravo samo blagi oblik zabrinjavajućih ponašanja o kojima se ipak premalo govori. Nažalost, nije rijedak događaj da „Hitna“ vozi učenike 6. razreda na ispumpavanje želuca nakon neke obične razredne proslave.  A da o događanjima nakon proslave završetka školske godine i ne govorimo. Kako je moguće da dvanaestogodišnjaci bez problema nabavljaju votku i cigarete u samoposlugama?

A učenici srednjih škola? Kako ističe prof. Jokić njihovom se zadnjem danu škole ponajviše raduju vlasnici noćnih klubova. Mladima se nudi separe koji košta 300 eura uz konzumaciju dva pića za 20 eura. Znaju li roditelji kamo idu njihova djeca kada im velikodušno  daju ne male svote novca, da bi se navodno zabavili? U mnogim se klubovima u 3 ujutro nalaze tisuće mlađih od 18 godina?  Dolazi li tu ikada policija?!

Anegdota o Diogenu kaže kako je jednom usred podneva hodao trgom noseći upaljenu svijeću u ruci. Na pitanje zašto to čini, odgovorio je: „Tražim čovjeka”. A mi očito dosta bezuspješno tražimo  one koji razumiju što to znači odgajati djecu!