mirjananNema dana da ne stigne vijest o zlostavljačkom ponašanju maloljetnika Nedavno su u tri sata ujutro (u vrijeme kada maloljetnici ne smiju biti sami izvan kuće), maloljetnici u središtu Našica, napali mladića koji je zadobio teške i za život opasne ozljede. Četiri maloljetnika su ispred hotela dočekala 24-godišnjaka i zadala mu više udaraca rukama i nogama u glavu i tijelo.
Prije mjesec dana su maloljetnici, četrnaestogodišnjak i petnaestogodišnjak snimljeni kako nogama mlate starca koji je sjedio na klupi, u Splitu. Nakon nekoliko dana potrage privedeni su i nalaze se u istražnom zatvoru, na temelju odluke suca za mladež Općinskog suda u Splitu.
Na području zagrebačke Dubrave bilo je nekoliko incidenata u kojima su maloljetnici napadali vršnjake. Jednog su dječaka tukli palicama i letvama. Zabrinuti roditelji i građani okupili su se ispred Osnovne škole u Retkovcu na prosvjedu pod nazivom „Dubrava za djecu”, tražeći odlučnije preventivne mjere protiv vršnjačkog nasilja. I to se dogodilo nedavno. Policija je identificirala šest napadača, troje ih je mlađe od 14 i ne mogu kazneno odgovarati. Usprkos pojačanim policijskim kontrolama maltretiranje djece ne prestaje.
Najnoviji slučaj nasilja zbio je u jednoj osnovnoj školi u Zagrebu. Osmaša su „pričekali ispred WC-a, ušli za njim, izudarali ga šakama po glavi i tijelu te mu lupali glavom o zid i lavabo. Ostao je izbezumljen, a druga su djeca stajala ispred WC-a i svemu se smijala. Nitko mu nije priskočio u pomoć, osim curica koje se s njim druže i koje su napad prijavile profesoru.“
Mi se začuđeno već godina pitamo zašto su djeca nasilna? Nažalost, nikako da shvatimo da nebriga odnosno manjak kvalitetnog odgojnog djelovanja dolazi na naplatu. Uz to i institucije društva ne funkcioniraju baš najbolje.
Mnogi roditelji uvijek nalaze neko opravdanje za neprimjereno ponašanje svog djeteta, ne prihvaćaju činjenice koje govore o njegovom nasilnom ponašanju. Uz to, vrlo često djeca i mladi mogu vidjeti da ni odrasli ne znaju rješavati probleme i neslaganja smireno. Nažalost, agresivno ponašanje na javnoj sceni vrlo često prolazi bez ikakvih sankcija ili su one smiješne, da ne kažem uvredljive za zdrav razum. Kao da smo otupjeli i prihvatili da drukčije ne može biti. Takva su vremena!
Neki su ipak odlučili djelovati. Prije nekoliko dana su učitelji iz čak šest škola u dolini Neretve odlučili da i u ovim vremenima treba govoriti o problemima, a ne šutjeti. Školska godina je tek započela, a pritisci roditelja na učitelje su već počeli. Naravno problem nije nov, kao ni nasilno ponašanje maloljetnika, ali očito se već godinama ne pristupa rješavanju ni jednog, ni drugog na pravi način. Praveći se da ne vidimo što se događa u školama i izvan njih, umjesto da djelujemo preventivno puštamo da problemi eskaliraju.
Svi smo svjedoci da u školama nedostaje stručnog kadra, ne samo profesora matematike i fizike nego gotovo svih profila. Potencijalni učitelji i profesori su očito svjesni da rad u školi postaje sve zahtjevniji, pa i opasan, ali ne primarno zbog đaka, nego zbog roditelja. Uz to, u školama nedostaje i stručnih suradnika, psihologa, pedagoga, defektologa, koji bi trebali i učenicima i roditeljima, ali i prosvjetarima pomoći u rješavanju problema i teškoća na koje nailaze. A ima ih doista u izobilju. Problem relativno novijeg datuma je neprijateljstvo i nepovjerenje roditelja prema učiteljima. Mnogi roditelji ne shvaćaju da bi oni zajedno s učiteljima trebali pomagati djeci da odrastu u dobre, odgovorne i samostalne ljude. Ne shvaćaju da svojim pretjerano pokroviteljskim ponašanjem svojem djetetu nanose nepopravljivu štetu i možda odgajaju budućeg nasilnika.
Roditelji bi morali shvatiti da moraju biti suradnici učiteljima ako žele dobro svojoj djeci. Ako djeca ne nauče snositi posljedice odnosno odgovorno prihvaćati posljedice svojih odluka i postupaka, imat ćemo sve više nasilnika. Jer takva djeca misle da smiju raditi sve što im padne na pamet, jer će njihovi roditelji uvijek naći načina da ih opravdaju. Djeca trebaju jasna i čvrsta pravila koja se poštuju i u školi i u roditeljskom domu, a koja jasno definiraju što je loše i nepoželjno, a što prihvatljivo i poželjno. I jedno i drugo nosi određene posljedice, neugodne i bolne ili ugodne i poželjne.
I naravno opće okruženje, izvan škole i roditeljskog doma, utječe na ponašanje djece i mladih. Nisu se oni rodili kao nasilnici, takvom se ponašanju uče promatrajući svijet oko sebe. Htjeli ili ne, odrasli su, prvenstveno roditelji, modeli čija ponašanja djeca promatraju i usvajaju. I dobra i loša!