mirjananJasno je da su prošlih tjedana svi mediji izvještavali o krvavom, zastrašujućem događaju iz beogradske osnovne škole „Vladislav Ribnikar.“ Pitanje je samo kako i koliko se piše o takvim događajima, pogotovo kada je glavni negativni lik maloljetna osoba, kao u spomenutom slučaju. Naime, mlade osobe koje su nezadovoljne, nesigurne, koje se osjećaju neprihvaćenima, koje su iz različitih razloga ljute na svoju okolinu, mogu tuđim bezumnim činom biti potaknute da i same učine nešto slično. Jer silno žele pozornost, žele biti primijećene i upamćene, jasno pokazati da nisu nevidljive. Pa zašto ne učiniti nešto što će ih sigurno dovesti na naslovnice i u udarne vijesti?
Iako su mnogi mediji prenijeli pismo koje je povodom masakra napisala profesorica Verica Rakonjac Pavlović, ravnateljica Pete beogradske gimnazije, čini mi se da nije bilo dubljeg odjeka tog napisa. Naime, profesorica je pisala o djevojčici koja je za vrijeme masakra istrčala iz razreda ali ne da bi pobjegla iz škole nego da bi stigla do razreda u kojem je bio njezin mlađi brat. „Iako je njen život bio u opasnosti, iako je bila u šoku i svjedok stravične tragedije u svojoj učionici, ona je ipak imala svijesti i snage da trči i spašava svog mlađeg brata, a ne samo sebe. Pričajte djeci svojoj o ovoj djevojčici kojoj je samo ljubav dala snagu da pobjegne i da spašava svog mlađeg brata, u trenutku kada je njen život bio najugroženiji. Odličan đak nije onaj koji ima sve petice, nego onaj koji je razuman, razumniji od druge djece.“
Krvavi i uznemirujući događaji mogu ponekad imati i plemenitu, ohrabrujuću poruku, ako je znamo i želimo vidjeti i iščitati.
Svakodnevno nas različiti mediji obasipaju s nizom negativnih, crnih, deprimirajućih vijesti. Ponekad se čini da se oko nas ništa lijepo ni dobro ne događa. To je ipak samo naša percepcija a ne stvarna situacija. Međutim, podaci jasno pokazuju da crna kronika mnogo bolje prodaje novine, odnosno povećava postotak pregledavanje na internetu. U prodaji tiskanih medija primijećeno je da će negativne vijesti na naslovnici donijeti do 30% veću zaradu nego pozitivne vijesti. Neke studije su pokazale da smo skloniji povjerovati u istinitost loših, nego dobrih vijesti. Naime, ako često čitamo i slušamo negativne vijesti, postajemo skloniji vjerovati u negativne ishode raznih događaja. Takvih primjera se redovito brže sjetimo, budući da smo takvim informacijama češće izloženi te zbog toga i rjeđe sumnjamo u njihovu istinitost.
Neka istraživanja su pokazala da ljudima čitanje o negativnim vijestima može pomoći da se sami bolje pripreme za slične negativne događaje koje život neminovno donosi. Ispravno opažanje i tumačenje signala opasnosti u našoj davnoj prošlosti bila je velika evolucijska prednost. Naš davni predak koji je bolje uočavao opasnost iz okoline imao je veće izglede živjeti duže od onoga koji te signale nije primjećivao. Tako i mi iz loših vijesti možemo izvući i nešto dobro. Ne uvijek, ali možda ipak češće nego što nam se čini.
Međutim „crno“ nije samo crno! Vrlo je važan i način na koji se opisuju tragični događaji. Ako ne nude nikakva obrazloženja ili rješenja za neki nemio događaj, ako se određene situacije prikazuju kao neminovne, protiv kojih smo potpuno bespomoćni, onda će takve vijesti imati negativan učinak na mentalno zdravlje ljudi. Međutim, ako uz neko zastrašujuće događanje iznose komentari koji pomažu razumijevanju neke situacije, ako nude čitateljima upute kako da se ponašaju ako se nađu u sličnoj opasnoj situaciji, onda će učinak loših vijesti imati i pozitivnu komponentu. Neće doprinijeti stvaranju atmosfere da je sve crno, pesimistično i bezizlazno, već će biti i putokaz kako se ne utopiti u tom crnilu.
Ipak, bilo bi korisno i potrebno kada bi se u medijima češće govorilo i pisalo o lijepim i dobrim stvarima, o plemenitim ljudima, kako bismo bili svjesniji da i toga ima oko nas. I više nego što nam se ponekad čini. Jer to dobro često ostaje prekriveno velom nevažnosti i neatraktivnosti. Zato mi se iznimno sviđa ideja portala Index, koji je započeo s jednom, barem za mene, novom praksom. Svake nedjelje donose „10 dobrih vijesti tjedna“ – „to su priče o dobrim ljudima koji nesebično pomažu drugima, malim i velikim uspjesima, važnim sportskim podvizima, znanstvenim otkrićima i svim drugim događajima koji su nam uljepšali tjedan.“ Uz svaku vijest koja je definirana rečenicom moguće je pročitati i cijeli članak o spomenutim događajima ili ljudima. Bilo bi sjajno kada bi takva praksa zaživjela i u ostalim portalima ili tiskovinama. Državnoj televiziji ne bi bilo na odmet da nešto slično poduzme! Umjesto da nas maltretira reklamama koje često šalju štetne pa i opasne poruke.
Vjerujem da bismo se uistinu uz češće spominjanje dobrih vijesti svi osjećali malo opuštenije, veselije i optimističnije gledali u dane, tjedne, mjesece pa i godine koji su pred nama.