Iako se od prošlosti ne živi, nije naodmet osvrnuti se koji puta unazad. Naravno, ne zato da bismo ono što se dogodilo modificirali, krojili po svojim željama kako bismo se osjećali bolje, važnije, kompetentnije, ili da bismo se nekome dodvoravali. Ni zato da bismo se uzrujavali, optužujući sebe što u nekom prošlom vremenu nismo drukčije reagirali, nismo upozoravali a mogli smo, pravili smo se da ne vidimo neke propuste i pogreške i slično, a u ovom nam se trenutku čini da smo sve to trebali učiniti. Naravno da takvo osvrtanje unazad nema smisla, ono je opterećujuće, iscrpljujuće, a ne doprinosi nikakvom boljitku.
Ali pogled unazad može biti i koristan, čak neophodan, jer i Ciceron je tvrdio: „Historia est magistra vitae.“ Povijest nas uistinu može mnogo toga naučiti, ako joj pristupimo bez falsificiranja, spremni prihvatiti i argumente koji nam se ne sviđaju, spremni prihvatiti i ono čega se sramimo ili čak užasavamo.
Korisno je i potrebno sada, u miru analizirati što je u trenucima kada je pandemija buktala, kada se mnogo toga o opakom virusu nije znalo, bilo pogrešno odlučeno, a koje su mjere bile prikladne i potrebne. Jer to bi nam iskustvo moglo biti korisno u budućnosti. Ne zbog optužbi, vrijeđanja i omalovažavanja nekoga. Bilo bi nužno nešto naučiti iz situacija u kojima sigurno nije bilo lako donositi odluke, jer je znanje bilo nesigurno, ponekad proturječno i nedovoljno. A ponekad je i politički interes ipak prevagnuo nad javnim. Osvrt unatrag uistinu je potreban i kako bi se neki osobni animoziteti definitivno stavili ad acta, politika isključila iz argumentiranih rasprava i analiza, za dobrobit svih nas. Ali… prije nekoliko dana je novinarka N1 televizije zatražila i dogovorila intervju s prvim epidemiologom Hrvatske, voditeljem Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti pri Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo Bernardom Kaićem. On je na razgovor pristao, ali je nakon toga stigla poruka da je „Uprava odlučila odgoditi istupe o covidu”. Zašto?!
Ovih su nas dana zadesile silne poplave. Ne samo u nas. Jasno je da su klimatske promjene doprinijele razmjerima šteta o kojima slušamo svakodnevno. Ali, nadležni su na temelju prognoza vremena znali da će oborine biti obilne, a i klimatske promjene nas pogađaju već godinama. Nažalost, mnoga sada poplavljena područja s vodom se bore svake godine i kada nije bila ovakva kataklizmička situacija. I što se naučilo iz tih prethodnih godina??? Neki stanovnici ugroženih područja komentiraju: „Znalo se da neće tek tako stati, ali opet smo poplavu dočekali nespremni i da se sami nismo organizirali posljedice bi bile još katastrofalnije, iako je i ovo jedna velika katastrofa.”
Sve se nedaće ne mogu spriječiti, to je svima jasno. Ali bilo je mnogo toga što se moglo učiniti prije, odnosno što se nije smjelo učiniti. Čistiti korita rijeka od mulja, učvrstiti nasipe koji su stradali u potresu, graditi nasipe koji će uistinu štititi ljude iako će možda malo nagrditi ljepotu krajolika. Nisu li životi i imovina ljudi ipak važniji od lijepog pogleda?
„Sputali smo rijeke, ostavili im uske prostore, suviše uredili i izbetonirali te njima namijenjene koridore“, rekla je Lidija Runko Luttenberger, okolišna inženjerka, profesorica na politehnici Sveučilišta u Rijeci. „Potom dođu veće oborine i sve poplavi, sve je to vrlo logično, ali nikako da naučimo.“ Kako ističe stručnjakinja „umjesto betoniranja obrambenih zidova i odljevnih kanala ili sličnih građevina, uz rijeke bi se moralo ostavljati prirodne pokrove, poput jaraka uz ceste, da se apsorbira višak vode. Dok se neko područje urbanizira, ne vodi se dovoljno računa o propusnosti za vodu, pa čitava područja postaju kritične plohe preko kojih se bujice prelijevaju tražeći svoj najbrži put.“ Mjerodavni su očito zaboravili staru lekciju koja kaže da se iz prošlosti mnogo toga može naučiti. Ali uči samo onaj tko je svjestan da nije najvažniji i najpametniji i da svijet ne počinje s njime. Nažalost, zbog onih koji toga nisu svjesni, svijet će možda prije doći svom kraju.
A gospodin premijer tješi ljude potičući ih da pogledaju kako je teško u Italiji, tamo ima i mrtvih! Eto, vi poplavljeni zahvalite Bogu što ste živi, a to je zato što živite u Hrvatskoj, u Italiji biste već do sada možda i glavu izgubili!!!
A da nas povijest i to ona daleka, daleka može puno toga naučiti ponajviše o nama samima, svjedoči tekst star oko 2500 godina. Tada je Sokrat napisao: „Demokracija će platiti zato što će pokušati odgovarati svima. Siromasi će htjeti imetak bogatih. Demokracija će im to dati. Mladi će htjeti biti uvažavani kao stari, žene će htjeti biti kao muški, stranci će htjeti prava starosjedilaca, demokracija će im to dati. Lopovi i prevaranti će htjeti važne državne funkcije. A demokracija će im to dati. A kad lopovi i prevaranti konačno demokratski preuzmu vlast, jer kriminalci i zločinci teže za moći nastat će gora tiranija nego u vrijeme bilo koje monarhije ili oligarhije.“ E moj Sokrate, mi još uvijek nismo svjesni bolne istinitosti tvojih riječi. U 21. stoljeću!