mirjananNa Svjetski dan učitelja, 5. listopada u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici održana je svečana dodjela nagrada najuspješnijim hrvatskim odgojno-obrazovnim djelatnicima u školskoj godini 2021./2022. Na taj dan Ministarstvo znanosti i obrazovanja nagrađuje najbolje djelatnike. Ove je godine odabrano ih je 513 i nagrađeni su novčanim iznosom od 10.000 kuna bruto.
Lijepo je da se barem jednom u godini podsjetimo na važnost i značaj zaposlenih u osnovnim i srednjim školama. Jer, ipak nam je svima poznato da su oni u Hrvatskoj, nažalost, zapravo građani drugog reda. Plaće su male, a društveni status je nedopustivo nizak. Ali kao da nije dovoljno, što društvo ne cijeni i ne poštuje ljude koji rade iznimno odgovoran posao u školama, nego se nekima sprema i nova nevolja. Novi Zakon o osnovnom obrazovanju predviđa da bi moglo doći do gašenja, a to znači do nestajanja oko 300 škola. Jer, čini se da neće opstati one koje imaju manje od 150 učenika. Istina, za sada se radi samo o nacrtu zakona, ali i sama ideja ako i ne zaživi u praksi, je opasna. Jer očito pokazuje da su formalni razlozi oni koji će (vjerojatno) određivati tko će preživjeti, a tko biti ugašen. Bit postojanja škole u nekoj sredini, očito ne zanima mjerodavne.
Prilično je jasno da na primjer banke gase svoje poslovnice u onim mjestima gdje im to nije isplativo. Iako je to teško prihvatljivo ljudima iz takvih sredina, možemo se pitati a zašto bi banke bile dobrotvori i radile tamo gdje im se ne isplati. Ali smije li ista logika vrijediti i za škole? Ako u nekim sredinama nedostaje đaka ne bi li trebalo razmišljati suprotno od trenutnog načina, tj. okrenuti pilu naopako. To znači, pokušati vidjeti što se može učiniti da se s jedne strane privuku učitelji i profesori da dođu živjeti u te sredine, ali također čime privući mlade obitelji da se nasele u područja gdje u školama nedostaje đaka. Jasno, uz obećanje da će škola opstati! Jer, jednom zatvorena škola teško da će se ikada više otvoriti, a to znači da će i trenutno mali broj đaka biti s vremenom sve manji. Je li to cilj demografske politike, ili humane, brige za svakog građanina ove države? A naš Ustav jamči da je obrazovanje svakome dostupno pod jednakim uvjetima!? Znači li to da je prijedlog novog Zakona protuustavan? Djeca rođena u nekim malim mjestima bit će diskriminirana!
Naša se škole također mogu pohvaliti (ne sve, naravno) i neadekvatnim odnosom da ne kažem ignorancijom prema problemu vršnjačkog nasilja. Iako sve škole već poduže vrijeme imaju protokole u kojima jasno piše što treba učiniti u slučaju vršnjačkog nasilja, ono se često ignorira. Zaboravljaju mnogi da su škole odgojno obrazovne institucije te da je zatvaranje očiju pred nasiljem, ne pružanje pomoći žrtvi/žrtvama kao i nasilniku i drugoj djeci koja su takvoj situaciji prisustvovala, odgojno djelovanje, ali katastrofalno loše! Isto tako samo formalno stavljanje na zid škole tablice s natpisom „mjesto nulte tolerancije na nasilje“ je odgojna poruka. Što đaci mogu naučiti iz takvog farizejskog ponašanja? Važna je forma, a ne sadržaj, važno je govoriti da se slažeš s nekim stavom, ali tvoje ponašanje ne mora to slijediti. Vjerojatno i to doprinosi gubitku interesa mladih za studij koji ih priprema za rad u odgojno-obrazovnim institucijama.
I naravno, ne mogu ne spomenuti odnos Ministarstva prema rješavanju problema asistenata u nastavi. Velika odgovornost, mala plaća, nesigurnost radnog mjesta. „Oni gotovo da žive u školi, a nisu zaposlenici škole. Nisu pokriveni ugovorima, redovito im se prekidaju radni odnosi preko ljeta, zbog čega ne mogu ostvariti pravo na godišnji odmor i primaju preniske plaće.“ Petnaest godina čekaju rješenje svoje situacije!
Škole su temelj društva, u njima djeca stječu znanja, ali i stavove i vrijednosti koje će ugraditi u svoje razmišljanje i ponašanje, u svoj život. I zato su oni koji rade s djecom odgovorne osobe za budućnost jednog društva i kao takve bi trebale imati i primjeren tretman u društvu. Netko mudar reče: „Najvažnija pojava u školi, najpoučniji predmet, najživlji primjer za učenika je sam učitelj.“
A naše Ministarstvo se učitelja sjeti jednom u godini !