mirjananNakon što su objavljeni podaci o izostancima s nastave učenika osnovnih škola, za prošlu školsku godinu doznali se da je 380 tisuća osnovaca sakupilo gotovo 15 milijuna sati izostanaka s nastave. Od tog mnoštva sati, neopravdanih je samo 627 tisuća. Pri tome je, naravno, apsurdno da su ocjene tih osnovaca visoke. Prosječan uspjeh osnovaca u Hrvatskoj je 4,25. Đaci izostaju s nastave kad im padne na pamet, a ocjene su im sjajne. Znači li to možda da su ocjene to više što su đaci rjeđe u školi? Za neke učenike je to sigurno tako. Kod kuće se dobro pripreme za odgovaranje određenog predmeta i kad odluče doći u školu, visoka ocjene je sigurna! Gotovo 49 % učenika u osnovnoj školi ima odličan uspjeh! Ovo su sve podaci iz 2006. godine!! I, normalno je, da se nameće pitanje što se poduzelo kako bi se situacija popravila?
U 2018./2019. godini osnovci su ukupno izostali s nastave nešto više od 17 milijuna sati! U prosjeku, svaki osnovac 54 sata. I naravno svi izostanci su uglavnom opravdani – oko 16,8 milijuna sati. Kod najvećeg broja “izostajača” zdravlje nije uopće ugroženo. Ali nešto drugo jest – ugrožena je iskrenost, poštenje, odgovornost – djece, roditelja i učitelja jer je opravdanost izostajanja vrlo upitna.
Ova pošast „opravdanog“ izostajanja s nastave započela je davno u srednjim školama, i vrlo se uspješno proširila i na osnovnoškolce. Đaci su brzo naučili lekciju da su varanje i neodgovornost prihvatljiv put za dobivanje više ocjene, često baš petice. Jer odlikaši i dalje čine gotovo pola naše osnovnoškolske populacije. Problem izostajanja je očito zanemaren ili rješavan na pogrešan način jer nije donio nikakve promjene na bolje. Ili što je još opasnije i čak užasavajuće, da fenomen masovnog, zapravo neopravdanog izostajanja s nastave smatramo normalnim. Već puno, puno godina. A onda se čudimo da u nas posvuda buja korupcija, klijentelizam, podobnost, zaobilaženje istine, varanje…
Svjedoci smo, nažalost, da odgoj već dugi niz godina polako ali sigurno napušta naše škole. Znači li to možda da smo se u potpunosti preorijentirali na obrazovanje te tu postižemo sve bolje rezultate?
Čini se da je veliki broj naših odlikaša, i osnovnoškolskih i srednjoškolskih zapravo „papirnat“. Brojka piše na papiru, ali iza nje često zjapi praznina!
Uzbudiše se ovih dana duhovi zbog, kako kažu, nikad lošijih rezultata na maturi. 8800 maturanata na ovogodišnjoj maturi nije prešlo prag iz hrvatskog i matematike!!! 9.4 % palo je maturu, a samo je jedna učenica riješila sve zadatke u testu iz fizike i matematike.
Što se to događa s našim maturantima? Uglavnom je poznato da naši đaci često uče bez razumijevanja, znamo također da svi koji rade u školama ne znaju na adekvatan način prenijeti znanje učenicima, a znamo i da ocjene iz različitih škola ne pokrivaju isto znanje jer su kriteriji za dobivanje bilo koje ocjene, subjektivni.
Ipak, možda nešto ne štima i sa maturalnim zadacima. Ma koliko bili loši profesori, ma koliko đaci bili površni jasno je da u svakoj generaciji ima učenika koji imaju izuzetne sposobnosti, koji su motivirani za učenje te su se sigurno dobro pripremili za maturu. Nemoguće je da su svi ti odlično pripremljeni maturanti, zbog stresa zakazali na ispitima. Također se pitam je li nužna stopostotna riješenost nekog testa da bi maturant zaslužio pohvalu i smatrao se izvrsnim? Zanimalo bi me koliko ima učenika koji su testove glavnih predmeta riješili 90% ili 85%? Možda smo ipak nepotrebno opterećeni stopostotnim učinkom kao što neopravdano fetišiziramo 5,00 prosjek u školi.
Ovo naravno ne znači puno toga ne treba mijenjati u našim školama.
22. srpnja 2019.