mirjananNaša država još uvijek nema jedinstveni sustav upravljanja kriznim situacijama različitih vrsta, situacijama koje zahtijevaju koordiniranu akciju više subjekata, po unaprijed predviđenom protokolu. „Okosnica sustava kriznog upravljanja treba biti na upravljanju rizicima, prevenciji i pripremama. Odgovor na izvanrednu situaciju ili krizu pokazuje koliko su uspješno te prethodne faze realizirane.“ Do sada smo se osvjedočili, više puta (Kornati, požar u okolici Splita 2017. godine, potres u Zagrebu i na Baniji, brojne poplave) da nijedna od spomenutih komponenti ne funkcionira kako treba. I tada postaje vidljiva kaotičnost zapovjednog lanca: nejasno definirane dužnosti na različitim razinama djelovanja, nepoštivanje propisa, konfuzni način zapovijedanja, nestručnost nekih odgovornih osoba,… Posljedice toga su improvizacija, neprofesionalnost, nesnalaženje, gubljenja dragocjenog vremena, zataškavanja propusta …
U nas postoje različite službe, stožeri, odjeli, agencije i sl. ali objedinjenosti u jednu hijerarhijski strukturiranu cjelinu koja bi koordinirano djelovala u kriznim situacijama je sanak pusti. Istina, nakon potresa u Zagrebu i Baniji osnovan je famozni Stožer. Ali čini se da je i on uglavnom mrtvo slovo na papiru., osnovan reda reda.
Naša posebnost se svakako ogleda i u činjenici da smo svaki puta iznenađeni kada se dogodi neka potencijalno krizna situacija koja se mogla lako predvidjeti. Međutim, ako izostane koordinirano djelovanje mjerodavnih službi, ipak nastupa krizna situacija. Na primjer, kada se dogode uobičajene posljedice očekivanih klimatskih prilika, za nas je to često krizna situacija. Tako su svake godine kada padne prvi snijeg službe zadužene za održavanje cesta, nekako iznenađene, zatečene. A snijeg nije pao u kolovozu nego najčešće tek u studenom ili prosincu! I opet to mjerodavne redovito iznenadi!
Koliko je, na primjer bilo situacija zlostavljanja djece u školama u kojima se protokol djelovanja iz različitih razloga nije poštovao te se nepotrebno stvorila krizna situacija, često s neugodnim posljedicama
Stanje obnove u Zagrebu, a pogotovo na Baniji dvije godine nakon potresa je pokazatelj nebrige i neznanja. Ministri zaduženi za obnovu mijenjaju se na traci, ali bitnih pomaka do sada nije bilo. Tek sada će se dogoditi ono što postupanje u kriznim situacijama nužno podrazumijeva, a to je objedinjavanje pod jednom kapom svih odgovornih. „Prva nužna stvar je rekonstrukcija modela obnove, koja podrazumijeva objedinjavanje provedbenih tijela – Fonda za obnovu i Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje i pojednostaviti administrativni proces te smanjiti broj procedura za 40 posto“ rekao je novi ministar. Na tu se odluku čekalo samo dvije godine!
Igrokaz s jahtom oligarha Usmanova, Putinova prijatelja, opet pokazuje da naoko jasno definirana situacija možda prerasta u kriznu, zbog nečije neodgovornosti ili aljkavosti ili neznanja. Jahta je u Hrvatskoj trebala biti pod međunarodnim sankcijama, ako je njezin vlasnik Usmanov. Je li uistinu bila, nije sasvim jasno. I sam Usmanov je se sada odriče. Kažu da su policija, kapetanija i obalna straža u nekoliko navrata dolazili u nadzor goleme “Irine VU” dok je bila na doku. Kada je brod iz suhog doka premješten u more, oko njega su navodno razvučene trake što označava da je brod zapečaćen. Ipak, čini se da prije tri mjeseca, brod bez ikakvih poteškoća otplovio iz Hrvatske na pomorskom prijelazu Dubrovnik i uplovio u Tursku! Gdje je sada, ne zna se. „ Kako se to dogodilo i je li bilo propusta u samom sustavu, to ćemo utvrditi sada i mi kroz Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, a uključeni su i SOA, DORH, Ministarstvo unutarnjih poslova te Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, koji su temeljem odluke jahtu plombirali”, rekao je Butković. Djelovanje post festum, volimo mnogo više nego preventivno.
Mislim da bi nam svima moralo biti jasno da splitska djeca koja su na nogometnom turniru u Sarajevu prije par dana izvikivala „ubij Srbina!“ nisu za to odgovorna. To je isto kao kad bismo dvogodišnje dijete koje ponavlja psovke koje čuje u svojoj okolini, ne znajući smisao izgovorenog, proglasili krivim. U Sarajevu je na sreću sve riješeno na miran način. Hoće li se možda nakon povratka djece u Split netko potruditi da demantira ono što je rekao trener dječaka i uvjeri ih da je njihov uzvik zapravo dobrodošao i da ga se ne treba sramiti!? Odrasli svojom neodgovornošću i netolerancijom mogu doprinijeti stvaranju kriznih situacija koje neće uvijek biti ovako lako rješive kao ova u Sarajevu.
Ali koga briga za te nevažne sitnice! Imamo euro, ušli smo u Schengenski prostor i ostvarili sve zacrtane ciljeve države Hrvatske!? Kaže premijer, a mišljenje nas građana je potpuno nevažno.