mirjananAktivistice Autonomne ženske kuće Zagreb (i ne samo one) prošlih su dana bile zgrožene izjavom općinske državne odvjetnice koja je u vezi slučaja obiteljskog nasilja u Gospiću izjavila: “Kud bismo došli da se pritvaraju svi obiteljski nasilnici”. A dotični nasilnik je bio recidivist, usput budi rečeno. Policija je tjedan dana prije pokušaja ubojstva već intervenirala jer je dotični bio nasilan i prijetio je ubojstvom. Ali ipak je pušten na slobodu. Što je još trebao napraviti da bi ga zadržali? Izjava državne odvjetnice vrlo jasno pokazuje u kakvom društvu živimo. I zato obiteljsko nasilje buja jer su okolnosti tako povoljne.
Jedan dječak koji ima genetski poremećaj, tj. boluje od rijetke bolesti naziva nefrogeni dijabetes insipidus. Naime, njegovi bubrezi ne rade na uobičajen način. Zato treba paziti što dijete jede i brinuti se da uvijek ima dovoljno vode za piće. Ipak majka je dobila odbijenicu u vrtiću. Nema uvjeta za prihvat dječaka s posebnim potrebama! A majka to komentira riječima: „Znači ne mogu promijeniti pelenu svakih 90 minuta i dati djetetu pitku vodu.“ „Inkluzivna odgojno-obrazovna politika koju je prihvatila Hrvatska u svojim načelima proklamira potpuno odgojno-obrazovno uključivanje sve djece uvažavajući odgojno-obrazovne potrebe svakog djeteta.“ Da na papiru je to tako, ali u životu se, čini mi se ne baš rijetko, događa nešto drugo. I ovdje bismo se mogli zapitati: Kuda bismo došli da upisujemo baš svako dijete s posebnim potrebama?! Jednostavnije i komotnije je pisati odbijenice. Iako taj prihvat u mnogim slučajevima nije zahtjevan, potrebno je malo dobre volje, možda neka reorganizacija osoblja i naravno empatija!
„Čistoća” je otkrila da je jedan radnik za vrijeme bolovanja radio u svojoj privatnoj firmi te je dobio izvanredni otkaz ugovora o radu. Jer, u Pravilniku o radu jasno stoji da je “zloupotreba prava korištenja bolovanja osobito teška povreda obveza iz radnog odnosa radi koje poslodavac može radniku izvanredno otkazati ugovor o radu”.
Ali gdje bi mi došli kada bi razumno i logično, u skladu s propisima ili pravilnicima postupali baš uvijek i kada sudske presude ne bi bile nakaradne? Dotični je radnik podnio sudsku tužbu u kojoj je tvrdio da procedura nije provedena po propisima. Prekršaj je nesporan, ali procedura je bila traljava! Međutim, splitski sud je utvrdio da u proceduri uručenja otkaza ipak ništa nije bilo sporno, ali …slijedi obrazloženje koje blago rečeno šokantno. „Ovaj sud drži kako na strani tužitelja nije postojala niti volja niti namjera da ode na bolovanje radi obavljanja poslova na objektu u Dućama ili servisu, jer njegovo ponašanje ne upućuje na to…??!!” Jer, nastavlja sud dalje: „Da bi se radilo o zloupotrebi bolovanja, treba postojati svijest radnika da odlazi na bolovanje da bi radio kod sebe ili treće osobe, a za koje vrijeme bi trebao raditi kod poslodavca“. Dakle, dotični gospodin je potpuno nesvjesno otišao na bolovanje i nesvjesno pogriješio put kojim ide na posao te je umjesto u „Čistoći“ završio na drugom mjestu, ne znajući kako je i zašto tamo stigao. I naravno nema potrebe da dobije otkaz!
A kuda bismo došli da se u proces obnove Zagreba i Banovine krenulo promišljeno, stručno, profesionalno? Podaci govore da je nakon strašnog potresa jačine između 6,1 i 6,3 po Richterovoj skali, koji je pogodio Zagreb 9. studenoga 1880., u samo godinu dana obnovljeno je i osposobljeno, da se u njima može živjeti, čak 1700 zgrada te 70 javnih objekata. A u Baniji nije izgrađena nijedna zamjenska kuća a prođoše dvije godine. Ma kuda bismo stigli da beskrajnu papirologiju, nestručnost pa i korumpiranost zamijenimo radom istinskih profesionalaca? Ako ih je bilo 1880. godine, sigurno ih ima i danas.
A kuda bismo došli da djecu ne učimo da smiju izostajati s nastave i lagati o navodnim bolestima, ako je to u funkciji dobivanja petica? U ime petica mnogi roditelji i učitelji stvorili su jedinstvenu frontu ne shvaćajući koliko štete time nanose djeci, učeći ih kako znanje nije vrijednost, kako je važna forma, a moralna pravila treba shvatiti vrlo fleksibilno.
I naravno kao šećer na kraju, stupa na scenu afera u Ini? Zaigralo se društvo zgrćući novac na lak način. Dvije godine su trgovali plinom i nitko ništa nije znao. A rezultat su kuće, stanovi, zemljišta… svega ima. A očekivali su još milijuna u rujnu! Jer dobro znaju gdje žive!
A mi neuki građani nikako da shvatimo da se Vlada zapravo bori protiv korupcije te da bismo im trebali čestiti, a ne tražiti ostavke! Pa gdje bismo mi stigli, koliko bismo cesta mogli izgraditi, koliko olakšati život umirovljenika, da kriminalci ne caruju?
Da, kuda bismo došli da uvijek i u svim sferama radimo onako kako uistinu treba, bez muljanja, bez varanja, bez krađa, bez pogodovanja prijateljima i samima sebi, bez pljuvanja i obezvrjeđivanja demokracije i domoljublja. A čini se da se najveći lopovi najvatrenije zaklinju u domoljublje. A nije im mrsko biti i u prvim klupama na misi. Da, kada bismo… došli bismo konačno u jedno civilizacijsko okruženje gdje se poštuju pravila, propisi, zakoni, i dobrobit vlastitih građana, gdje svatko snosi odgovornost ukoliko se tako ne ponaša! Sanci pusti