mirjananČlanak s istim naslovom napisala sam i 2019. godine. Nažalost, od tada do danas ništa se promijenilo nije. I dalje je čovjek u Lijepoj našoj izložen vrijeđanju i omalovažavanju češće i više nego mnoge životinje.
Društvo za zaštitu životinja gotovo redovito vrlo brzo reagira kada se sazna za nekorektno ili nasilno ponašanje prema nekoj životinji. Potpuno se slažem da se prema životinjama ne smije biti okrutan, bešćutan, nasilan te da treba kažnjavati one koji se iživljavaju na njima ili se neodgovorno ponašaju ostavljajući ih na ulici kad im se više ne sviđa da ih gledaju u svom stanu.
Ipak, čini mi se da su životinje zaštićenije od ljudi. Ne svih naravno. Poznato nam je svima da ima ljudi koji nekažnjeno mogu varati, krasti, vrijeđati, primati mito, graditi bez građevinske dozvole, voziti auto pod utjecajem alkohola, mlatiti ženu i djecu, lagati… Ipak, na sreću, većina nije u toj kategoriji.
Građani ove države koji nisu privilegirani znaju da će ako učine nešto loše, prekrše neki zakon, ne poštuju neke propise, snositi posljedice za svoje neprimjereno ponašanje. Ali, također očekuju da će država svim svojim legalnim institucijama braniti i štititi sva njihova prava kako bi se osjećali sigurno i zaštićeno. I onda kada su zdravi ali onda kada im je potrebna pomoć bilo zdravstvena, pravna, policijska, socijalne skrbi. Ali, svi znamo da nažalost nije tako.
Nepalci i ostali strani radnici koji bi trebali imati pravo raditi i nešto i zaraditi jer je to cilj njihova dolaska u Hrvatsku, sve su češće izloženi napadima, čak krađi hrane koju nose. Jesmo li se zbog toga uistinu zabrinuli ili je to tek vijest koju ćemo brzo zaboraviti. Hoće li maloljetnici koji su ih nedavno napali u Splitu dobiti primjerene kazne?
Svakako moram spomenuti i dječaka koji je danima punio stranice novina i drugih medija jer „sustav“ nije pronašao rješenje kako stati na kraj njegovom neprimjerenom ponašanju! Ako su informacije točne njegove su nevolje, ali i nevolje njegove okoline započele dok je još bio u vrtiću. A sada je učenik četvrtog razreda! Dječaka smo ostavili da se sam bori kako zna i umije za sebe. A on osim agresije, verbalne i fizičke nije pronašao drugi način. Dječak je bio prepušten aljkavosti sustava! A sada su njegovi roditelji problem riješili (za naš sustav, ali pitanje je da li i za svoje dijete) odlaskom iz Hrvatske!
Koliki su muževi ili partneri godinama nekažnjeno zlostavljali svoje supruge/partnerice? Ako bi ponekad uzvratile udarac zlostavljaču i vikale na njega, onda su oboje dobivali kazne za kršenje javnog reda i mira! Svi znamo da su mnoge žene ubijene jer zlostavljač nije bio adekvatno sankcioniran za svoje nedjelo, a pritužbe i svjedočenje žena se nije shvaćalo ozbiljno. Jer, tako vam je to u braku, komentirala je svojedobno jedna ministrica.
Krajem rujna je u podružnici Centra za rehabilitaciju Rijeka umro petnaestogodišnjak koji se navodno ugušio komadom pizze. Riječ je o dječaku koji je imao ozbiljne probleme psihičkog zdravlja, često je bio agresivan i autoagresivan te se tadašnja ravnateljica ustanove više puta obraćala resornom Ministarstvu i tražila premještaj dječaka u ustanovu s adekvatnijim prostornim, kadrovskim i tehničkim uvjetima. Navodno su joj samo jedno odgovorili na brojne upite, i to naravno negativno. U spomenutoj ustanovi dotični dječak je gotovo cijelo vrijeme bio zaključan u sobi, koja je, kako je utvrdila inspekcija, bila praktički bez namještaja, derutna, s iščupanim klima-uređajem, bez struje. Zar je i to moguće?!
Mnogo toga lošeg je još događa ljudima, jer nemamo društvo za zaštitu čovjeka. A da ga imamo, sigurno ne bi ni bilo štrajka laboranata, radiologa, vozača saniteta, medicinskih tehničara i sestara čiji se posao podcjenjuje, a ozbiljan i argumentiran razgovor se izbjegava.
Blago životinjama što imaju društvo kojem nije svejedno osjećaju li se one dobro i zaštićeno ili ih netko zlostavlja i omalovažava.