U ovim danima kada naš mozak ima poteškoća normalno funkcionirati jer su temperature zastrašujuće visoke, Premijer je hladan ko špricer (dok su mnogi na godišnjem odmoru sretni da su se odmakli od političkih igara) ) obavijestio javnost da je došlo vrijeme da se povećaju plaće državnim dužnosnicima. „Nakon što smo osigurali veliki gospodarski rast, povećali minimalne plaće, vrijeme je i da povisimo plaće ministrima“ uvjeren je Plenković. Te se plaće nisu, kako ističe, godinama mijenjale. Nakon što su svi u državi i prosvjetari i medicinari i policija i penzioneri… dobili veće plaće odnosno mirovine, eto, čekajući strpljivo na kraju reda, konačno su svoj trenutak dočekali i državni dužnosnici. Uz to, ističe Premijer, „iznos plaća dužnosnika ne predstavlja neki značajan dio državnog proračuna, pa to nema veze s rebalansom koji se planira.“
Ali ne bismo smjeli u ovoj priči zaboraviti još jednu važnu rečenicu koju je izgovorio Plenković. Možda mu je vrućina malo poremetila misaoni tok ali izjava je bez sumnje sablažnjiva, zastrašujuća. „Smatramo kako je to povećanje plaća jedna antikoruptivna mjera.“
Što se visine plaća dužnosnika tiče, vjerojatno ih je trebalo nešto povećati, ali da Premijer sada ima četiri puta veću plaću od prosječne plaće u Hrvatskoj ( do sada je bila dva i po puta veća) uistinu je teško prihvatiti kao nešto nužno potrebno. Naravno nije jedini. I Predsjednik dobiva oko 80 posto veću plaću, a i ministri i saborski zastupnici, a red će vjerojatno doći i župani i gradonačelnici…
Međutim, rekla bih da je opasnija ona druga poruka koja je odaslana, a odnosi se na problem korupcije. Državni dužnosnici su do sada, čini se, krali i varali, ali eto stiže mjera koje će to eliminirati. Je li nam to poručio Premijer? A tko nam garantira da je ovo povećanje dovoljno da bi se korupcija suzbila? Postoji li granica nakon koje potreba za koruptivnim djelovanjem prestaje? Je li ona ista sa sve državne dužnosnike ili će neki shvatiti da bi ucjenama mogli još malo povećati svoja primanja?
Plaća kao antikoruptivna mjera? Znači li to da bi prosvjetari i medicinari i naravno svi ostali koji su do sada pošteno i odgovorno obavljali svoje poslove, trebali razmisliti kako nekim koruptivnim aktivnostima svratiti pozornost Premijera na sebe? Jer, Premijer značajno podiže plaće samo ako korupcija umiješa svoje prste u obavljanje nečijeg posla! Zanimljiv način discipliniranja suradnika i podanika.
Međutim, jedino su umirovljenici u nezavidnom položaju. Jer do sada su povećanja mirovina bila premala i nisu slijedila udare inflacije. Ali kažu, stiže veliko povećanje mirovina. „Na prosječnu mirovinu od 534 eura, koliko dobiva nešto manje od milijun hrvatskih umirovljenika prema općim propisima, ne računajući isplate u inozemstvo, povećanje od oko sedam posto donosi oko 37 eura veću mirovinu.“ Ne znam u koje bismo se koruptivne aktivnosti uključili mi umirovljenici, pa da dobijemo veće povećanje mirovina. A državnim dužnosnicima povećanje osnovice plaće se kreće između 60 i 80 posto!! Istina je da oni obavljaju odgovorne, neki i vrlo odgovorne poslove (a koliko uspješno, to je drugo pitanje), ali cijene u dućanima ili komunalne naknade nisu za umirovljenike smanjene!
A kako djeci objasniti da za povećanje plaće nije bitan stručan, savjestan i odgovoren rad nego sposobnost da se uključiš u neki koruptivni lanac. To je jedino na što naša Vlada reagira promptno. Sve drugo je manje važno! A mi se navodno zalažemo za život u skladu s kršćanskim vrednotama! Mi odrasli brzo shvaćamo o čemu se tu radi, ali djeca još nisu licemjerna, još ne znaju da odrasli često jedno govore, a rade nešto drugo. Dječji svijet je crno bijel. Ako nisi dobar, onda si loš; ako lažeš nikada ti se ne može vjerovati; ako kradeš onda si lopov, a ne ugledan građanin.
I onda se neki još uvijek pitaju zašto sposobni, obrazovani i kompetentni mladi ljudi odlaze iz ove zemlje?!
Prvi put da se zaista ” LJUTA” javljam na vaše konkretne, jasne ,kvalitetne i uvijek aktualne blogove.
Pitam se što i koliko bi mi obični smrtnici trebali biti korupktivni da nam se dodjeli pravično zarađena mirovina ili plaća, u svakom slučaju neophodna sredstva za jedan pristojan život.
A koliko bi nam mladi trebali biti koruptivni da ostanu živjeti u svojoj zemlji?
Ponavljam, baš sam glupa, Treba se samo boriti za biti u politici, u stranci, na mjestu gdje češ biti sramotno ”nagrađen” zato što te netko tko i možda nije korupktivan ali nema ni mogućnost vidjeti istinu, izabere da budeš u toj košarici gdje je sve moguće,
Optimista koji totalno gubi nadu.
Katarina Verbanac
Koji puta je u životu doista korisno biti ljut: na sebe, na druge, na svijet, na sve oko sebe…
Bitno je samo da takva “iskrena ljutnja” ne smeta drugim ljudima, pojedincima, okolini, zapravo nikome, obzirom je od samog svog početka pogrešna, nepotrebna, beskorisna, tužna i zavidna. Zavidne ljutnje su najgore ljutnje. Od ljubavi do politike. Uvijek isto.
Zašto bih se ljutio kada nisam glasao za Plenkovića, niti za Milanovića, niti za Grbina, jer sam glasao za NIKOGA. Pri tom izašao sam na izbore da bih svoj listić hrabro učinio nevažećim, beskorisnim za one na vlasti, a korisnim samo meni i isključivo vlastitom egu. Nije puno, nije značajno, ali veseli. Bar mene.