mirjananNe sjećam se kada se početak novog polugodišta u školama dočekivao s više neizvjesnosti, napetosti i iščekivanja. Ozračje zločina koji se zbio u osnovnoj školi „Prečko“ zadnjeg radnog dana u prošlom polugodištu i dalje je dio života mnogih, pogotovo učenika, roditelja i djelatnika te škole.
Protokol o ponašanju u školama stupio je na snagu. „… propisuje se da škola zapošljava operativnog djelatnika/djelatnicu za sigurnost i civilnu zaštitu koji obavlja poslove u punome radnom vremenu, ako škola obavlja djelatnost na jednoj lokaciji i u jednoj smjeni“, priopćili su iz Ministarstva. Vrata škola će se zaključavati, neće se moći ulaziti i izlaziti iz škole kako se tko sjeti, roditelji će morati najaviti svoj dolazak… Ima komentara u prilog i kontra ovih promjena. Iz nekih škola se moglo čuti da se zapravo ništa novo ne događa jer su i do sada živjeli u skladu s određenim pravilima. Neki pak misle da se na ovaj način škole pretvaraju u zatvore.
Svi mi vrata svog doma zaključavamo i u njega ulazi onaj kome mi to dopustimo. Zar škole nisu drugi dom za našu djecu? Kako nam onda može biti svejedno tko korača hodnicima tog doma?
Na primjer, ako netko dolazi u neku emisiju na radio Split, prijavljuje se dežurnoj osobi, koja zapiše njegovo ime i broj osobne iskaznice i u predvorju čeka da po njega dođe službena osoba. Ako je to uobičajeno ponašanje za jednu radio postaju zašto ne bi bilo i za škole?
Ne baš tako davno kada sam dolazila u neku školu održati predavanje, na porti bih pokazala svoju osobnu iskaznicu te je njezin broj i moje bilo upisano u za to predviđenu knjigu. Zašto se takva ili slična kontrola zadržala u nekim školama, a neke su je u potpunosti odbacile?
Osim različitih fizičkih preduvjeta sigurnosti, dakle osiguranja škole od vanjske opasnosti nužno je potrebno da škola bude sigurno mjesto unutar svojih zidova. Da unutar škole vlada ozračje povjerenja, poštovanja, razumijevanja, brige jednih za druge.
Nažalost, u današnje vrijeme mnogi roditelji misleći da čine dobro svom djetetu, nepromišljeno kritiziraju učitelje i školu općenito. Iz takvog stava roditelja dijete zaključuje da nije nužno slušati i poštivati svoje učitelje. Bilo bi, međutim, neophodno da, ako se pojavi koji problem vezan za njihovo dijete, roditelj/i odu u školu i informiraju se o čemu se radi, a ne da unaprijed stanu u obranu svog djeteta. Opasno je ako djeca već u ranoj školskoj dobi povjeruju da će uvijek biti u pravu, i da će sve njihove nepodopštine roditelji na neki način ipak riješiti. Takvim ponašanjem roditelji svoju djecu šalju na put egoističnosti, nasilja, bezobzirnosti, neodgovornosti i nedostatka empatičnosti. Time započinje urušavanje mentalnog zdravlja djeteta. Gdje, kada i kako će se ono sve manifestirati, tko zna?
Veliki je problem i opasnost ako dijete, mlada osoba nema s kim podijeliti svoje teškoće, sumnje, dileme, strahove. A neće ni s kim o tome razgovarati ako u svojoj sredini ne nailazi na osobu kojoj vjeruje. Ni među vršnjacima, ni među odraslima. Svoju će muku nositi u sebi i pitanje je koliko će dugo izdržati živjeti u toj napetosti i kako će ju na kraju pokušati smanjiti.
I mladić ubojica iz škole „Prečko“ bio je nekada dijete, đak te škole. Kakva su njegova sjećanja na život u toj ustanovi? Je li bio nesretan, ljut na nekoga? Očito je njegovo mentalno zdravlje bilo ugroženo jer je dobivao stručnu pomoć. Ali pitanje je jesu li se oni koji su se njime bavili mogli u potpunosti posvetiti njegovim poteškoćama. Psihijatara nedostaje, pogotovo za djecu i mlade te mnogi ni uz najbolju volju ne mogu kvalitetno raditi svoj posao.
Važno je da djeca savladaju gradivo različitih školskih predmeta, ali nenaučeno gradivo uvijek je moguće nadoknaditi. Međutim, nebriga za mentalno zdravlje se ponekad ne može nadoknaditi. Zato se ne smije čekati da ono bude ugroženo, pa tek onda djelovati. Shvatimo konačno da je nužno u škole uvesti programe učenja socijalno emocionalnih vještina kao što su prepoznavanje i upravljanje vlastitim emocijama, uspostavljanje pozitivnih ciljeva, odgovorno donošenje odluka, traženja pomoći, nenasilnog rješavanju problema i teškoća…