Vjerojatno ćemo se složiti, mnogi, ne svi, da nije moralno, nije prihvatljivo varati druge, ni u čemu. Ipak,  nama je varanje u nekim situacijama postalo gotovo normalno. Onoga tko u tim „nekim“ situacijama ne bi varao, proglasili bismo glupim, a ne moralnim, poštenim.

Znamo da đaci varaju na pismenim ispitima. Više ili manje uspješno. Ako se ukaže prilika da se nešto prepiše sa šalabahtera, s dlana ili od kolege, zašto ne? Rezultati istraživanja o varanju u školama, provedenog 2008. godine, pokazali su da učenici varanje smatraju normalnim ponašanjem. Svi to rade! Meni se čini se da je veći problem stav učenika prema varanju nego sam čin varanja. Naime, neki učenici se osjećaju nelagodno, čak se i srame što su varali ali to opravdavaju nedostatkom vremena za dobru pripravu za ispit. Međutim, veći broj učenika ima pozitivan stav prema varanju.  Uvjereni su da to uopće nije loše ponašanje! Zašto ne, ako se pruži prilika? Jedan diplomski rad koji se bavio problemom varanja pokazao je da ako nema ozbiljnih posljedica za one koji varaju, to zapravo nije problem. Sam čin varanja kod učenika vrlo često ne izaziva nikakav osjećaj nelagode ili krivnje. Zanimljivo je da većina učenika smatra da varanje na ispitima ne vodi nemoralnom ponašanju u kasnijoj karijeri te da nema utjecaj na kompetentnost učenika za obavljanje svog posla u budućnosti. Odakle takvo razmišljanje?

Nedavno su objavljeni rezultati istraživanja o varanju studenata na ispitima koje je proveo dr. sc. Rudolf Kiralj, viši predavač na studiju sestrinstva Veleučilišta u Bjelovaru. Prema iznesenim rezultatima, svjetski prosjek varanja na ispitima iznosi 67,8 posto, a u Hrvatskoj on iznosi gotovo 81posto kada je u pitanju varanje na ispitu te 87,3 posto kada je u pitanju plagiranje. Bravo mi, ostvarili smo iznadprosječan rezultat! Gotovo je nevjerojatan podatak za nas, da u SAD-u na ispitima vara 4,8 posto studenata, u Kanadi njih 6,4 posto, a u Švedskoj svega 1,1 posto studenata.  Pa ljudi moji je li to moguće, jesu li ti ljudi uopće normalni?

Spomenuto istraživanje se bavilo različitim oblicima varanja i kao najčešći navedeni su: kopiranje seminara drugih studenata, kopiranje članaka autora bez navođenja izvora, zamjena riječi ili parafraziranje kako bi se zaobišli detektori plagiranja, preslikavanje strukture drugog rada,  plaćanje izrade seminarskog ili čak diplomskog rada, lažno predstavljanje na ispitu i sl. Uočeno je da je u slabije razvijenim zemljama veći stupanj akademskog nepoštenja.

Logično je pitanje je li sklonost varanju ili korištenje varanja da bi se brže i lakše položio neki ispit vezano samo za razdoblje studiranja ili se nastavlja i dalje. Ako se takva praksa pokazala uspješnom tijekom studija, zašto kasnije nešto mijenjati, pogotovo ako je okruženje poticajno za takva ponašanja?

 Kod nas je virus varanja uistinu penetrirao u sve sfere života. I uglavnom se tješimo, poput đaka, kako svi tako rade!

Koliko nas političari varaju uglavnom svi osjećamo na vlastitoj koži, a opet prečesto prelazimo preko toga. Upravo se ovih dana Premijer hvali kako će svako dijete u osnovnoj školi u Hrvatskoj dobiti jedan besplatan obrok i to već u narednom polugodištu. Ali želje su jedno, a stvarnost nešto drugo. Mnoge škole nemaju uvjeta za realizaciju ove ideje, barem ne tako brzo kako se najavljuje. To je poznato i Premijeru, ali malo varanja nikoga nije ubilo!

 „Uvest ćemo inkluzivni dodatak za osobe s invaliditetom“, obećao je 2016. godine u predizbornom programu HDZ. Riječ je o dodatku „u svrhu zadovoljavanja svih potreba osoba s invaliditetom nastalih uslijed uvećanih troškova izazvanih invaliditetom, a što do sada nije učinjeno“ i ustvrdiše da će tako „vratiti dostojanstvo osobama s invaliditetom“. Bliži se kraj 2022. Obećanje još uvijek nije realizirano. Ovo je, nažalost samo jedna od prevara koje pogađaju osobe s invaliditetom.

Varaju nas često trgovci s tzv. sniženjima, varaju nas liječnici kad ne priznaju svoje pogreške, varaju nas na sudu kada naše predmete ne rješavaju godinama, varamo jedni druge prodajući nekretnine s „nečistim“ papirima, varaju nas nadri stručnjaci iz različitih područja nudeći laka rješenja za ozbiljne probleme, varamo žene da će ih društvo zaštiti od nasilnog partnera, pogotovo kad se radi o recidivisti, jer je ta zaštita vrlo često nikakva,  podržavamo u varanju svoju djecu opravdavajući im, zajedno planirane neopravdane izostanke s nastave…

Dakle, naši đaci i studenti, varajući, samo pokazuju da se na pravi način pripremaju za život koji ih očekuje. „Škola za život“ očito funkcionira bez pogreške!

One Reply to “VARAJU LI SAMO STUDENTI?”

  1. Najgore prolaze muževi koji varaju supruge, a one to doznaju. Ne pravdaju se kao đaci i studenti, već ono poznato:
    1. Dogodilo se !
    2. Oprrosti, neću više !
    U svakom slučaju sve to skupa je ”skoro” normalno, samo je pitanje što je skoro a što je više normalno.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)