mirjananČesto se u javnom i u privatnom životu koriste riječi čije značenje čini se, svi ne znaju točno. Ali, mnogi vjeruju da je dovoljno zalagati se na riječima za ono što im zapravo ne predstavlja nikakvu vrijednost. U javnim nastupima treba isticati važnost dijaloga i tolerancije, jer tako se to radi u demokraciji. Licemjerje naše svakidašnje posvuda je prisutno.
Mnogi se vole hvaliti zajedništvom, ali prihvaćaju ga jedino ako je skrojeno isključivo po njihovoj mjeri. Ali, oktroirano zajedništvo ne može uroditi ničim pozitivnim, jer potiče netrpeljivost, mržnju, vrijeđanje, omalovažavanje i teroriziranje. O miru i zajedništvu, međusobnom poštivanju i uvažavanju, možemo samo sanjati, ukoliko izostanu tolerancija i dijalog.
Tolerancija izvorno znači podnošenje (ne nužno i prihvaćanje) različitih različitosti: svjetonazora, izgleda, načina odijevanja, političkih uvjerenja, porijekla, etničke pripadnosti… Naime, latinski glagol tolerare, znači „trpjeti”, podnositi. Poželjno je, kada je to moguće razvijati i aktivnu toleranciju. Ona pak podrazumijeva čuvstveno uživljavanje i razumijevanje tuđih potreba, želja i nadanja, boli i patnje, a ne samo njihovo podnošenje.
Dijalog je usmeni ili pisani razgovor, komunikacija ili rasprava između dvije ili više osoba s ciljem postizanja međusobnog razumijevanja, uvažavanja ili barem ne vrijeđanja. Onoga s kim razgovaramo nužno je potrebno slušati kako bismo uz korištenje argumenata mogli raspravljati i suprotstaviti stajališta, ako je potrebno.
Čitajući i slušajući brojne napade na novinare, pisce, glumce posljednjih dana, ali i inače u javnom prostoru pre često se stječe dojam da za argumente u raspravama kao i za podnošenje različitosti, malo tko haje. Brojne predrasude caruju!
Kao glas razuma oglasila se nakon incidenta u Benkovcu ministrica kulture i medija, Nina Obuljen Koržinek: „Svaki umjetnik, svaki novinar, kao i svaki drugi građanin Republike Hrvatske ima pravo svoje stavove slobodno javno iznositi što je zajamčeno Ustavom i zakonima naše zemlje. Bilo kakav oblik nasilja ili prijetnje nije prihvatljiv i svako takvo ponašanje najoštrije osuđujem.“
Neka događanja, iz dalje i bliže prošlosti, svi koji o njima žele javno nešto reći, često ih različito opisuju i vrednuju. I tada se zaključci ne rijetko donose bez argumentirane rasprave s neistomišljenicima. To rezultira jedino polarizacijom, ljutnjom, vrijeđanjem i svima u društvu šteti. Stvara se dojam da se o nekim temama može samo monologizirati po pravilima određene skupine. Neke udruge branitelja vjeruju da su samo oni pozvani određivati što je to domoljublje. Sva druga iskazivanja poštovanja i ljubavi prema domovini Hrvatskoj, su s njihove točke gledišta pogrešna i štetna! Tu se u priču osim činjenica upleću i emocije koje pobuđuju sporna događanja. A one su često vrlo različite i kod sudionika istih događaja.
Iskrenu i dobronamjernu kritiku svog djelovanja kao pisca, režisera, povjesničara, političara, bilo koje javne osobe, netko će sa zahvalnošću prihvatiti, znajući da nije nepogrešiv. Drugi će je, međutim, doživjeti kao napad i nepoštivanje, kao bezobrazno dovođenje u sumnju njegove kompetentnosti (neki vjeruju i nepogrešivosti).
Neki s uživanjem sudjeluju na festivalu Fališ u Šibeniku bez želje da ikoga naljute ili uvrijede, a nekima se program tog festivala nikako ne sviđa; neki se klanjaju Thompsonu i veličaju ga kao inkarnaciju hrvatskog zajedništva, a neki ga doživljavaju kao pronositelja propale ustaške ideologije; neki baš silno vole Cecu, a neki Severinu pogotovo za govornicom u Bruxellesu! To sve treba podnositi, a možda i prihvatiti kao neminovnost.
Baš je dobro što postojimo kao individue, kao različitosti, a ne kao klonovi! Nema potrebe anatemizirati ili proganjati različitosti. Pokušajmo ih vidjeti kao izazov, a ne kao noćnu moru, sve dok nam ne ugrožavaju život ili mu ne štete, na bilo koji način.
Ma sve ok, ali, vi hvalite ovu ministricu Obuljen, ajme meni, ne daj Bože većeg zla. Čudo od djeteta. Ja sam apsolutno tolerantan čovijek, nije me briga tko je kakve vjeroispovjesti, boje kože, političkog uvjerenja…ak je ČOVJEK. Ali, ova ministrica stvarno provocira dodjelom sredstava nekim udrugama i raznim drugim subjektima koji, u najmanju ruku, nisu skloni Hrvatskoj. Nema problema da se ti subjekti sam financiraju, pa neka im, ali, da moje novce (nosilac sam Spomenice DR, možda nije bitno ali samo da spomenem) troše neki koji pljuju po Hrvatskoj a za vrijeme Domovinskog rata su bili “pod jorgan planinom e. to ne odobravam i odobravam postupke Branitelja koji se tome suprotstavljaju. Neka ti organizatori nađu novac negdje u Srbiji, BiH ili bilo gdje vani onda je sve ok, namam ništ protiv.
Iza bogate povijesti borbe za ljudska prava i slobode kakve danas uživamo stoji ideologija koja je postavila temelje za moderni ekonomski i politički sistem. Pokušao sam, nadobudno tako nešto približiti, namijeniti i realizirati u Republici Hrvatskoj u trenutku kad je stvarana i konačno nastala. Jer i tadašnjim stvaranjem HSLS-a, kad smo svojim potpisima (neki pojedinci) zapravo i STVARNO stvorili “demokraciju” u Republici Hrvatskoj, pokušali smo ukazati na toleranciju misli, radnji, postupaka, dijaloga i ideoloških “sukoba”. Klasični liberalizam, liberalizam koji je započeo u 18. i 19. stoljeću i koji je preobrazio svijet na načine koji su poboljšali materijalne i društvene okolnosti čovječanstva, kada je istovremeno započelo oslobađanje čovječanstva od tiranije i siromaštva i gdje god postoje ostaci tog izvornog oblika liberalizma, tamo prosperitet i dalje raste. “Iako su zemlja i sva niža stvorenja zajednička svim ljudima, ipak svaki čovjek ima imovinu u vlastitoj osobi”, inzistirao je filozof Johan Locke. “Na to nitko nema pravo osim samoga čovjeka. Rad njegovog tijela i rezultat posla njegovih ruku, možemo reći, jesu njegovi.” Mađutim iako svi ljudi imaju prirodno pravo da zaštite svoje živote i svoje mirno proizvedeno ili stečeno vlasništvo, ljudi međusobno formiraju političke i druge društvene asocijacije kako bi bolje zaštitili svoja prava i poboljšavali svoje duhovno i materijalno stanje.
I zbog toga ne zaboravimo;
– liberalna borba protiv robovlasništva postigla je uspjeh za čovječanstvo
– liberalna borba za građanske slobode iznad svega bila je šira ideja vladavine prava jer je pravda jednaka i nepristrana a svi su odgovorni pred zakonom, čak i oni koji zastupaju i provode zakon u ime nekoga: kralja, cara, diktatora, cara, predsjednika, pa i parlamenta, skupštine,vlade,…
– liberalna borba za ekonomsku slobodu je smisao današnje demokracije
– liberalna borba za političku slobodu održava svijet u miru
– liberalna borba za međunarodni mir presudni je trenutak naše povijesti (sadašnjosti)
– Ideje i duh klasičnog liberalizma, izvornog i istinskog liberalizma, moraju se ponovno roditi, prilagođeni današnjem vremenu kao vodeće ideje za svijet slobode, prosperiteta i mira. Ili: ili nas više neće biti u obliku i porektu kakav pozanjemo.