Započela je korizma. Vrijeme odricanja i posta. Svake godine reporteri po ulicama naših gradova zapitkuju ljude, poznate i nepoznate, čega će se odreći za vrijeme korizme. Cigarete, alkohol, slatkiši, facebook… mnogo se toga spominje. Nije loše sebe znati disciplinirati, ali ne bi trebalo svesti smisao korizme samo na to. Svakako bi bilo i potrebno i korisno odreći se na primjer ogovaranja, laži, sebičnosti, samohvale, škrtosti, nepraštanja… „Djela milosrđa, poput pomaganja siromašnima i volontiranja, sastavni su dio korizmenog vremena.“ Bilo bi dobro da su i sastavni dio našeg života tijekom cijele godine.
Čitamo i slušamo već duže vrijeme da je ugroženo mentalno zdravlje djece i mladih, u porastu je depresivnost, anksioznost, samoozljeđivanje, pokušaji suicida. Već godinama kao papige ponavljamo da je nužna prevencija, djelovanje dok još nije narušeno mentalno zdravlje. Govorimo, ali ne radimo dovoljno. Kvalitetna prevencija bila bi i uključivanje djece u volonterstvo. Ono bi im omogućilo da dožive sreću, pomažući nekome, umanjujući nečiju tugu, vraćajući osmjeh na nečije lice. Mnoga će se djeca spremno odreći neke igračke, sladoleda, kasnije dijela džeparca znajući da će na taj način učiti nešto plemenito. Nažalost, u nas se volonterstvo ne cijeni dovoljno, ni kada su u pitanju djeca, ni odrasle osobe.
Već 15 godina u Hrvatskoj se provodi UNICEF-ov humanitarno-edukativni program “Škole za Afriku”. Program se temelji na viziji Nelsona Mandele da obrazovanje može transformirati živote ljudi, ali i cijelih zajednica. Od 2008. u programu je sudjelovalo 978 odgojno-obrazovnih ustanova u Hrvatskoj. Godišnje u programu sudjeluje više od 35 tisuća djece i mladih. Sredstva prikupljena ovim programom uložena su u izgradnju novih i obnovu postojećih dotrajalih škola, u knjige i školski pribor te u životno važnu vodovodnu infrastrukturu u brojnim zajednicama diljem Afrike. Zahvaljujući tim sredstvima povećana je i dostupnost predškolskog obrazovanja, kao i obrazovanja djevojčica u Africi. Nama zvuči nestvarno ali činjenica je, da su pohađanje škole, kao i vlastita bilježnica samo san za više od 100 milijuna djece Afrike. Samo u Etiopiji čak 17 milijuna djece nema pristup obrazovanju, dok 9,6 milijuna djece treba hitnu podršku kako bi nastavila obrazovanje, kako bi njihov život u budućnost bio kvalitetniji.
Vrijedno je spomenuti i humanitarni projekt “Voda koja život znači”, u kojem su sudjelovali učenici Osnovne škole kralja Zvonimira u Solinu, jedan treći razred iz centralne škole u Ninčevićima i jedan iz njihove područne škole u Rupotini. Projekt je trajao godinu dana, a vodile su ga učiteljice Ivona Šego i Ivana Lisica. Rezultat njihovog humanitarnog zalaganja okrunjen je izgradnjom bunara za djecu Ugande u Africi.
Tijekom provođenja projekta učiteljice su svojim đacima govorile o različitim teškoćama života djece u Africi, o životu bez vode. Ako nema kiše, nastaju veliki problemi. A i kada padne kiša vodu treba štedjeti. Razumljivo je da naša djeca teško razumiju blagodat svakodnevnog korištenja vode u neograničenim klačinama. Njezinu stvarnu vrijednost su barem naslutili solinski mališani kad su se jednog dana, na nekoliko sati suočili s nestankom vode u školi. To im se činilo strašno. Kad je iz Afrike stigla fotografija i video o novom bunaru, kada su mali Solinjani vidjeli svoje afričke vršnjake kako se bezbrižno prskaju vodom ne misleći na štednju, mogli su u potpunosti shvatiti njihovu sreću. Bili su sretni i ponosni što su svojim različitim aktivnosti omogućili svojim vršnjacima u Africi da više ne moraju zabrinuto promatrati nebo iščekujući kišu kako bi imali vode. Koju je i tada trebalo štedjeti.
Ne mora to biti Afrika, u svakom našem mjestu i gradu, možda u našoj ulici ili zgradi u kojoj živimo ima onih kojima puno toga nedostaje, kojima je pomoć potrebna, na različite načine. Kada bi naša djeca i mladi u većem broju nego do sada bila uključena u pomaganje potrebnima, kada bismo ih učili empatiji, kada bi rečenica „dobro je činiti dobro“ postala sastavni dio njihova života, a ne samo usputna fraza, njihovo bi mentalno zdravlje bilo manje ugroženo. A oni bi bili bolji ljudi ne samo u korizmi, nego i u sve druge dane u godini!