mirjananNaravno da je pandemija morala ostaviti i dalje ostavlja tragove, često vrlo duboke na našim životima. Zaraženih je svakim danom sve više, i oporavljeni često i dalje imaju određene zdravstvene teškoće. Međutim, svi zajedno, u posljednje vrijeme najviše strahujemo za mentalno zdravlje. Prije pandemije, malo je tko govorio o važnosti mentalnog zdravlja. A onda su i potresi dodatno utjecali na donekle drukčiju percepciju pojma zdravlja. Posebno su mladi, tako pokazuju neka istraživanja, izloženi brojnim poteškoćama koje ukazuju na narušeno mentalno zdravlje..
Prema istraživanju UNICEF-a svaki sedmi adolescent u dobi od 10 do 19 godina u svijetu živi s dijagnosticiranim mentalnim poremećajem. To uključuje probleme u ponašanju, strah, anksioznost i depresiju, te pokušaje suicida. Koliko bi situacija bila bolja što se mentalnog zdravlja tiče da nije bilo pandemije, nije moguće znati točno.
Od teškoća koje su studenti iskusili tijekom protekle akademske godine, istraživanje provedeno u Hrvatskoj na njih 4300, pokazalo je da se oko 50 posto studenata osjećalo socijalno izolirano i usamljeno, a isti postotak je imao i probleme s pažnjom i koncentracijom. 32 posto iskazalo je interes za psihološko savjetovanje uživo. Međutim zbog straha od socijalne stigme 12 posto studenata ne bi zatražilo stručnu psihološku pomoć, dok je 15 posto studenata izjavilo da se ne bi dobro osjećalo kada bi išlo terapeutu radi psihološke pomoći. To su nedvosmisleni pokazatelji koliko smo se bavili mentalnim zdravljem prije pandemije, kada su predrasude prema traženju pomoći toliko izražene, kod mladih.
Teškoće u razvoju ima svako četvrto dijete u dobi od tri do šest godina u Splitsko-dalmatinskoj županiji, ili njih 25 posto. Iako se radi o procjenama odgojitelja podatak treba uzeti ozbiljno. Najčešće su kod djece izražene govorno-jezične poteškoće koje kasnije u školskoj dobi doprinose poteškoćama u učenju. Koliko je za to zaslužna pandemija, teško je treći.
Nažalost, u mnogim sferama života govorimo o važnosti prevencije, ali je gotovo nigdje ne provodimo u potpunosti, a ponegdje i nikako. Posjeduju li ljudi, osobito djeca i mladi vještine i sposobnosti koje će im pomoći da se prilagode situaciji koja je za njih stresna, koja donosi patnju i razočaranje? Učimo li djecu i mlade socijalnim ili možemo reći životnim vještinama ili ih pokušavamo odgajati pod staklenim zvonom i njihove teškoće i probleme stavljamo na vlastita leđa pogrešno vjerujući da je to za njihovu dobrobit?
Ne treba čekati potres, bolest, poplavu, epidemiju, pandemiju… da bi se konačno shvatila važnost mentalnog zdravlja. Problemi se potenciraju u stresnim i kriznim situacijama, ali mentalno zdravlje je bitno u svakodnevnom životu. I u „starom normalnom“ je bilo bitno. Važno je da djeca i mladi nauče da se u životu ne odvija sve onako kako bismo željeli, da se događa i ono što nam se ne sviđa, čega se bojimo, što bismo željeli izbjeći. Ali, kako reče nedavno preminuli psihijatar Torre „nije važno što je došlo, važno je što ćemo mi s tim učiniti.“ Očajavati, paničariti, zatvarati oči, kukati, ignorirati probleme ili pokušati djelovati svrsishodno. I zatražiti pomoć, ako je potrebno.
Nužno je potrebno djelovati na razini tzv. primarne prevencije. Zato se iskreno nadam da će projekt Promehs donijeti istinske promjene i u nas. Naime 2019. godine započeo je Erasmus projekt koji koordinira prof. dr. sc. Ilarie Grazzani sa Sveučilišta u Milanu, a provodi se još u Hrvatskoj (dr. sc. Sanja Tatalović Vorkapić s Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci), Grčkoj, Latviji, Malti, Portugalu i Rumunjskoj.
Projekt Promehs (Promocija mentalnog zdravlja u školama) pokrenut je „s ciljem razvoja, implementacije i evaluacija kurikuluma promocije mentalnog zdravlja u dječjim vrtićima, osnovnim i srednjim školama. Nakon izrade kurikuluma te eksperimentalne provedbe u vrtićima, osnovnim i srednjim školama PGŽ-a, rezultati će biti evaluirani i dorađeni kako bi mogli poslužiti kao osnova za nacionalne obrazovne politike o mentalnom zdravlju djece u državama članicama Europske unije.“
U svrhu provedbe Kurikuluma izrađen je priručnik za rad odgajatelja i učitelja s djecom i učenicima u dobi od 3. do 10. godine. On obuhvaća prikaz niza aktivnosti koje odgajatelji i učitelji razredne nastave mogu provoditi s ciljem osnaživanja mentalnoga zdravlja djece, a to konkretno u ovoj situaciji znači promicati socijalno-emocionalno učenje, promicati otpornost na stresne situacije i sprečavati socijalne, emocionalne i problema ponašanja djece i učenika.
Nakon provedbe eksperimenta u nekim vrtićima uočeno je da djeca lakše prepoznaju i svoje i tuđe emocije, lakše riječima opisuju što ih muči, iskazuju više empatije, spremniji su pomoći jedni drugima i češće nego prije pokušavaju sukobe rješavati bez nasilja.
Kada konačni rezultati Projekta budu prezentirani javno, hoće li mjerodavne osobe u našoj državi konačno shvatiti koliko je važno od najranijih dana života voditi brigu o mentalnom zdravlju. Tu se grade temelji, a ako njih nema, situacije je loša. Takvu sada imamo!