mirjananVolimo Hrvatsku nazivati „Lijepom našom“. I ona je uistinu lijepa zemlja ako je promatramo turistički. Prirodnih ljepota i raznolikosti uistinu ne nedostaje. Često se spominje i naša gostoljubivost. Tako je to s turističkog aspekta. Ali, u svakodnevnom životu sve češće nailazimo na situacije u kojima domovina nekima postaje sve manje lijepa. Naime, u ovoj državi postoje neke skupine koje su uvjerene da je njima dano da propisuju pravila ponašanja svima nama! Što i kada smijemo, a što ne smijemo raditi!
Prije nekoliko dana, opće je poznato, da u Splitu, u prostorijama kotara Blatine-Škrape, kulturno umjetničko društvo Prosvjeta nije održalo predviđeni program. Istina je, da ih nitko nije fizički zlostavljao, nije ih vrijeđao, samo im je rečeno da od predviđenih aktivnosti neće biti ništa. Uz to, maskirani domoljubi su i uzvikivali zabranjeni ustaški pozdrav. Članovima Prosvjete su rekli da se u miru pokupe i odu svojim kućama, što su ovi i učinili. Obrazloženje njihovog zahtjeva je bilo da u mjesecu studenome, kada se sjećamo žrtve Vukovara nije primjereno da Srbi, igdje u Hrvatskoj održavaju „Dane srpske kulture“. Navodno, to mnogi Hrvati doživljavaju kao provokaciju!? Uistinu ne razumijem u čemu je pravi problem? Ako se svi zalažemo za individualizaciju krivnje, u ratu i izvan njega, zašto civile koji s ratom ništa nisu imali, kažnjavati samo zato što su srpske nacionalnosti? Volimo se na riječima dičiti svojim kršćanstvom odnosno katoličanstvom. Ali Božju zapovijed: „Ljubi bližnjega svog kao samog sebe“ očito neki ne razumiju. Jer, bližnji nije samo moj istomišljenik, nego svaka osoba s kojom dolazim u kontakt.
Kakva je poruka poslana djeci koja su trebala nastupiti u spomenutom programu? Da njihova kultura i tradicija nisu vrijedne poštivanja i čuvanja? Da u Hrvatskoj postoje dani kada smiju pjevati svoje pjesme i plesati svoje tradicionalne plesove i dani kada je to zabranjeno? Ali zašto je zabranjeno? Zato što građani Hrvatske ipak nisu uvijek svi jednaki, jer ima situacija u kojima postoje jednakiji i vjerojatno vrjedniji?
Pitam se, ako je to što su tražili njih pedesetak na Blatinama dobro i prihvatljivo, ako su oni ponosni što su se tako ponašali, zašto su bili s maskama ili pokrivali lica majicama? Zar uistinu vjeruju, oni i oni koji su ih poslali da odrade taj posao, da se maltretiranjem i zastrašivanjem iskazuje domoljublje?
Pitam se, što bi na ova događanja, ne samo u Splitu nego i u Zagrebu i drugdje u Hrvatskoj, rekli poginuli branitelji Vukovara, ali i svi oni koji su na različitim ratištima poginuli za Hrvatsku? Jesu li oni svoj život dali zato da bi u Hrvatskoj sloboda bila selektivna, a način iskazivanja domoljublja strogo definiran? Zanima me također, slažu li se svi živi branitelji da je nepoželjno u mjesecu studenom spominjati Srbe u bilo kojem kontekstu?
Često se zaklinjemo u zajedništvo, ali kakvo je to zajedništvo kada samo neki imaju pravo definirati standarde domoljublja i čovjekoljublja po svojoj mjeri? I naravno pijeteta za poginule u ratu.
Iz Policijske uprave primorsko-goranske, je potvrđeno da su intervenirali kod dvorane Zamet u Rijeci. Tu su zatekli grupu od desetak maloljetnih osoba, s kapuljačama na glavama. Sumnjalo se da su mladi karatisti iz Srbije, trebali biti meta napada. Ili možda samo njihov autobus! Na sreću, nije se ništa dogodilo. To se zbilo pet dana nakon splitskog događanja.
U Vukovaru su najavili izložbu fotografija „Srpkinja – heroina Velikog rata” za 11. studenog, povodom Dana primirja ili Dana pobjede u Prvom svjetskom ratu. Izložba sadrži fotografije Srpkinja koje su imale velike zasluge za pobjedu u tom ratu. Međutim, gradonačelnik Vukovara je izjavio da zahtjeva od organizatora da se izložba odgodi. Mjesec studeni nije vrijeme za srpsku kulturu, jer „smatram neprimjerenim u danima žalosti organizirati ovakve izložbe”.
Kuda to plovi ovaj brod?! Je li kapetan izgubio busolu iliti kompas?