mirjananNa plenarnoj sjednici Europskog parlamenta u Strasbourgu, nedavno su zastupnici raspravljali o sve većoj krizi mentalnog zdravlja mladih u Europskoj uniji. I Tomislav Sokol (koordinator Kluba zastupnika EPP-a u Odboru za javno zdravlje Europskog parlamenta) istaknuo je da su nužno potrebne konkretne mjere. Jer, mentalno zdravlje mladih već je duže vrijeme zabrinjavajuće. I u nas i u svijetu.
Na svjetski dan prevencije samoubojstava koji se obilježava svake godine 10. rujna, istaknuta je službena tema za razdoblje od 2024. do 2026. godine: „Mijenjamo narativ o samoubojstvu”. Svrha je pokušati promijeniti načina na koji društvo doživljava i razumije ovu problematiku. „Umjesto kulture šutnje i nerazumijevanja, naglasak stavljamo na otvorenost, empatiju i pružanje podrške onima koji se suočavaju s teškim mislima i osjećajima.“
U Hrvatskoj se već tri desetljeća bilježi kontinuirani pad broja samoubojstava. Ali najnoviji podaci su zabrinjavajući jer pokazuju da je posljednjih godina porastao broj suicida među mladima. Mladi često ne nailaze na razumijevanje, niti na adekvatnu pomoć kad im je ugroženo mentalno zdravlje, a pogotovo kada se govori o problematici samoubojstava.
Nužno je potrebno s riječi priječi na djela! Godinama u Hrvatskoj govorimo što bi trebalo učiniti u domeni brige za mentalno zdravlje, ali stvarnih pomaka ima vrlo malo. To nam jasno pokazuje konstantan porast anksiozne i depresivne djece i mladih, ali i onih sa suicidalnim nakanama, nažalost i njihovom realizacijom.
Dječji vrtići, škole, sportski klubovi, dobrovoljna društva… sva mjesta gdje se okupljaju i odgajaju djeca i mladi morala bi kontinuirano provoditi primarnu prevenciju. Ali čini se da u nas ima malo sluha za tu vrstu prevencije. Naime, ne smije se čekati da netko signalizira da ga teškoće slamaju, da ne vidi izlaz iz loše situacije u kojoj se već duže nalazi, da se osjeća osamljeno i depresivno… Naravno da tada treba pružiti pomoć, ali stručno preventivno treba raditi dok poteškoća i problema još nema.
Nužno je mlade učiti socijalno emocionalnim vještinama koje će im pomoći da se bolje snađu u problemima i teškoćama koje ih mimoići ne mogu. Nužno je jačati njihovu psihološku otpornost kako ih ne bi i najmanje poteškoće obeshrabrile, uništile njihovo samopouzdanje, aktivirale depresivne misli pa ponekad i suicidalne. Čini mi se da je najvažnije naučiti djecu i mlade da je tražiti pomoć pokazatelj zrelosti i odgovornosti a ne manje vrijednosti i nekompetentnosti. Nužno im je potrebno osigurati da o bilo kojem problemu mogu otvoreno i iskreno razgovarati sa stručnim osobama. Digitalni svijet je poseban problem za djecu i mlade. Pritisak kojem su izloženi na različite načine, mnogi ne mogu podnijeti. Ali najveći je problem ako, kada se nađu u teško podnošljivoj situaciji, u svojoj okolini ne prepoznaju nikoga s kim bi mogli razgovarati bez straha da će biti ismijani, vrijeđani ili da će naići na zid šutnje i nerazumijevanja.
Svi znamo da život bez teškoća i problema ne postoji. Ni u djetinjastu, ni u mladosti, ni u zrelosti, ni u starosti. Ali nedopustivo je da djeca odrastaju ne znajući da je normalno, ma koliko godina imao, tražiti pomoć kad sam ne nalaziš izlaz iz teškoća i problema. Jednako je tako sramotno da im pomoć nema tko pružiti, ako je odluče potražiti. Jer stručnjaka nedostaje!
Kada bi na primjer, postojala škola u kojoj se ne uče slova, nego se očekuje da djeca sama, na kojekakve načine to savladaju. Složili bismo se vjerojatno svi, da to može biti opasno i kontraproduktivno. Naravno, bilo bi djece koja bi se sama opismenila na različite načine, ali dio njih sigurno ne bi savladao sva slova! A upravo to mi radimo našoj djeci i mladima kada se ne brinemo o njihovom mentalnom zdravlju. Socijalno emocionalne vještine su temeljni alati za snalaženje u svakodnevnom životu, to su „slova“ koja su im neophodna za „čitanje“ života, za snalaženje i razumijevanje svijeta oko njih.
Mnogima se svidio slogan „škola za život.“ Zvuči privlačno i obećavajuće. Pitanje je samo kada će škola uistinu postati poligon koji djecu na kvalitetan način priprema za život? Ne samo na temelju znanja iz različitih školskih predmeta nego i u onom svom osnovnom poslanju – odgoju.