CRVENI NOSOVI

Portal Index svaki tjedan donosi jedan iznimno važan prilog koji se odnosi na 10 dobrih vijesti tjedna. I uistinu je ljekovito, čovjek se osjeća očišćen od političkog blata kojeg ima na pretek, kada čita te uistinu lijepe, motivirajuće pa i dirljive napise koji govore o plemenitosti, ljubavi, empatiji, spremnosti za pomaganje, nekim otkrićima…

Nažalost, u našim medijima mnogo češće se piše o negativnostima, problemima, prevarama (čega nažalost ima mnogo) a rjeđe uspijevamo čitati o pozitivnim stvarima i dobrim ljudima kojih također ima mnogo.

Jedna od iznimno dobrih i korisnih stvari o kojoj, čini mi se, ne znamo dovoljno, jer se o tome rijetko piše, su Crveni nosovi – klaunovi doktori. Njihova je misija „uz pomoć umjetnosti profesionalnog klauniranja, humora i smijeha vratiti ljudima u teškim i kriznim situacijama i okolnostima osjećaj radosti, sreće i optimizma.“ Oni djeluju u bolnicama u Zagrebu, u Slavoniji, u Dalmaciji i na Kvarneru, ali ne samo u bolnicama.

„Klaunovidoktori su umjetnici, posebno educirani za rad s bolesnom djecom, starijim i nemoćnim osobama te s djecom i mladima s teškoćama u razvoju. Nisu liječnici, ali nisu ni volonteri.“ Nakon što prođu audiciju za ovaj uistinu zahtjevan posao slijedi edukacija, koja čini se traje sve dok se oni bave ovim  važnim poslom.

Čini mi se da uistinu premalo znamo o ovim sjajnim ljudima koji uistinu čine čuda, vraćaju osmijeh na uplakana i zabrinuta lica djece, ali i odraslih. Koji uistinu doprinose poboljšanju i fizičkog i psihičkog zdravlja.

Kada spominjemo djecu,  može se na prvi pogled učiniti da nasmijavati teško bolesnu djecu ili njihove roditelje, znači ne razumijevati ozbiljnost situacije i zapravo im se rugati. Jer, kome je do smijeha u bolnici! Ozbiljnost bolesti djeteta zaokuplja mentalnu snagu roditelja i čini im se, ne uvijek, da je klaun u takvoj situaciji potpuno neprikladan. Ako je ishod bolesti djeteta neizvjestan, kako može nekome pasti na pamet da se u toj situaciji smije? Je li to podcjenjivanje tuđe boli?

Međutim, činjenica je da humorom, smijehom možemo u mnogim ozbiljnim situacijama zapravo olakšati komunikaciju, probiti led straha, hladnoće i neizvjesnosti. Unijeti dašak opuštenosti. To vrijedi i za komunikaciju djeteta s medicinskim osobljem, ali za komunikaciju djeteta i roditelja. Ozbiljna i zabrinuta lica samo povećavaju tjeskobu djeteta. Kao i usiljen osmjeh koji dijete prepoznaje kao lažan i zbog toga loše utječe na njegovu psihu.  Uz iskreni smijeh svako dijete lakše podnosi bol, neugodne pretrage, surađuje s medicinskim osobljem kada je to potrebno, smanjuje je njegov strah i nelagoda zbog boravka u bolnici i odvojenosti od roditelja. 

Boravak u bolnici zbog manjih zahvata ili pak ozbiljne bolesti djecu lišava igre s vršnjacima, pa i roditeljima. Klaun je taj koji unosi veselje i igru u bolničku sobu,  koji će put u operacijsku salu učiniti zabavnim ako tamo povede dijete na romobilu ili triciklu a ne u krevetu. Ako se voziš na biciklu to kamo ideš ne može biti ništa strašno, to je isto dio igre koje se ne treba bojati!

Uplašeno dijete teško može pratiti upute koje mu govori liječnik ili medicinska sestra, njegova zakočenost i strah mogu otežati i izvođenje nekih medicinskih postupaka. Međutim, dijete koje je opušteno, koje uživa u društvu klauna, sve što mu se događa u bolnici doživjet će  kao dio igre.  

Poznato je da odrasli pacijenti koji  prođu tzv. psihološku pripremu za operaciju ili neki drugi zahvat to podnose bolje, smirenije i brže se oporavljaju nakon zahvata. Naravno taj pristup mora biti individualiziran, što i kako razgovarati s pacijentom ovisi o njegovoj dobi, naobrazbi, spoznajama koje ima o svojoj bolesti, spremnosti da čuje istinu o svom stanju.

Temeljna svrha psihološke pripreme malih i odraslih pacijenata je smanjiti strah i potištenost jer oni mogu utjecati na smanjenje obrambenih sposobnosti organizma, što može biti otežavajuća okolnost i u fazi oporavka.

Posebno je važno djeci olakšati boravak u bolnici, trajao on dva dana i mnogo duže, jer djeca još ne barataju psihološkim mehanizmima kojima mogu sami sebi pomoći u situacijama koje ne mogu izbjeći.