mirjananGotovo svi studenti u Hrvatskoj barem u nekim semestrima imaju kolegij Tjelesne i zdravstvene kulture. Nije to klasični tjelesni poput onog u školi, negdje se provodi vrlo ozbiljno, a negdje samo reda radi, negdje donosi ECTS bodove, negdje ništa. Čini se da je ministar Fuchs odlučio provesti veliku reformu tog kolegija na svim sveučilištima. Sastavljeno je Povjerenstvo od koje će izraditi nacrt prijedloga reorganizacije Tjelesnog. Članovi su dekani kinezioloških fakulteta, predstavnici Ministarstva obrazovanja, Ministarstva turizma i Ministarstva zdravstva, predstavnik HZJZ-a, Hrvatskog akademskog sportskog saveza, Udruge nastavnika tjelesne i zdravstvene kulture. Osim stručnjaka, u realizaciji novog koncepta bit će važno i mišljenje studenata, njihova dosadašnja iskustva kao i prijedlozi određenih izmjena.
Mišljenja studenata su vrlo različita kada ih se pita treba li na fakultetu postojati takav kolegij.
Ja sam za ukidanje tjelesnog s fakulteta koji nemaju potrebe za time. Znači društvene i tehničke znanosti sigurno out; Fakultet zahtijeva puno učenja, samim time se pretpostavlja i sjedenja, a dosta ljudi zaboravlja koliko je važno kretati se; Tjelesnom na fakultetu bi mjesto bilo onda kada bi se osigurali svi adekvatni uvjeti za to. Svima bi trebalo biti jasno da nam tjelesna aktivnost pomaže da budemo zdravi, a trening ne bi trebali shvaćati kao kaznu, već kao nešto što radimo za svoje dobro.
Mislim da je kvalitetan tjelesni odgoj uistinu neophodan svim studentima. Mnogi nisu svjesni koliko bi on mogao utjecati i na uspješnost u studiju. Ne samo kineziologije, nego svakom studiju. Ali i na mentalno zdravlje.
Istraživanja na djeci predškolske i rane školske dobi jasno pokazuju kako se nedostatak motoričkih aktivnosti odražava na cjelokupni psihofizički razvoj djece. Stvaranje zdravih navika kretanja i vježbanja svakako je dobro započeti što ranije i njegovati tijekom cijelog školovanja. Tada će biti sasvim prirodno tako nastaviti i na fakultetu. Poznato je da nakon mentalnog rada i umora izazovnog takvim radom fizička aktivnost predstavlja kvalitetan način odmora ali smanjenja stresa.
Ne bi bilo loše kada bi se na sveučilištima u Hrvatskoj razmislilo o još jednom važnom pitanju također povezanom s kvalitetom studiranja. Naime, na fakultetima u okviru naših sveučilišta veliki broj sveučilišnih nastavnika nema psihološko pedagoško obrazovanje tj. nikada nisu učili ništa o načinima poučavanja, ni ocjenjivanja. Naravno, da će mnogi odmahnuti rukom i zaključiti da se tu nema što naučiti. Ako poznaješ svoj predmet onda je jasno da ćeš ga znati prenijeti studentima i naravno bez poteškoća provjeriti njihovo znanje. Pismeno ili usmeno. Ali, je li to baš tako? Pojednostavljeno i najkraće rečeno moguće je predavati jasno i zanimljivo, ali i zbrkano i dosadno, odnosno potaknuti studente na razmišljanje ili ih uspavati. Bilo je ( a vjerojatno ima i sada) onih koji su uvjereni da student na ispitu može dobiti jedino ocjenu vrlo dobar ili odličan, ili pasti. Odnosno, ili znaš ili ne znaš! Znanje može malo varirati u kvaliteti i to se onda odražava u ocjeni vrlo dobar ili odličan. U protivnom, prolaska na ispitu nema. Ima sveučilišnih nastavnika koji su uvjereni da ispit treba trajati satima jer moraju provjeriti sve! Neki su ispiti isključivo pismeni, ali ako se primjenjuje neki test znanja on bi trebao biti sastavljen kvalitetno. Temeljno je pitanje koju vrstu znanja se želi ispitati? Možda samo činjenično znanje ili razumijevanje, mogućnost zaključivanja…? Je li na pitanja moguće s priličnom uspješnošću odgovarati i pogađanjem?
Postoje znanstvena disciplina koja se bavi izučavanje različitih elemenata koji utječu na kvalitetu poučavanja, i disciplina koja se bavi problematikom pronalaženja načina i postupaka što objektivnijeg, pouzdanijeg i valjanijeg načina mjerenja znanja. Ne bi bilo zgorega da o tome nešto znaju svi koji predaju studentima i ocjenjuju ih.