MNOGE NAŠE NEPISMENOSTI!

Prošlih smo dana obaviješteni o rezultatima hrvatskih učenika na PISA testovima. Opet se nismo proslavili. Naši učenici očito nemaju uporabno znanje. Začuđujuće je, da od 2006. godine kada su petnaestogodišnjaci prvi puta sudjelovali u ovom istraživanju i kada smo se po prvi puta suočili s rezultatima, (koji su bili slični kao i ove godine) nismo ništa poduzeli kakao bi naši đaci napravili iskorak iz činjeničnog na neke više razine znanja. Između ostalog, rezultati su pokazali da je petina hrvatskih učenika funkcionalno nepismena, a 64 posto ne zna izračunati površinu stana.

Finski stručnjak za obrazovanje Pasi Sahlberg, bio je u Zagrebu još 2005. godine kao voditelj tima Svjetske banke. Tada je razgovarao s prosvjetnim vlastima o reformi školstva koje je Banka željela poduprijeti sa 85 milijuna dolara.  „Mi u Finskoj njegujemo određenu filozofiju, a to je pokret prema interdisciplinarnosti, rješavanju problema i samoučenju, što u Hrvatskoj nedostaje“ izjavio je taj stručnjak u jednom razgovoru, tih davnih dana. Potrudili smo se da se Sahlberg, što prije vrati kući i nas ostavi na miru.

 Ali nemaju problem u čitalačkoj, matematičkoj i prirodoslovnoj pismenosti samo naši petnaestogodišnjaci. Nastavlja se ona i u starijoj dobi, samo je nitko ne provjerava. Ali s odrastanjem javljaju i neki novi oblici nepismenosti. Mogli bismo to uvjetno nazvati, komunikacijska nepismenost.

Naime kada se s nekim ne slažemo, nekoga ne cijenimo ili ga smatramo nesposobnim za određeni posao vrlo često ne rabimo argumente kako bismo potkrijepili svoje tvrdnje nego krenemo s vrijeđanjem. Čini li nam se da je tako naš stav jasniji, vrjedniji, razumljiviji….? Ili je možda problem u nedostatku adekvatnih argumenata? Ili u lošoj samokontroli? Ili nečijoj neodgojenosti, bahatosti, opijenosti moći? To varira od slučaja do slučaja, ali čini mi se da bi se da bismo trebali ozbiljno razmisliti kako naše škole uistinu učiniti „školama za život“, strpljivo radeći na smanjenju razine nepismenosti različitih vrsta.

Naša Predsjednica, blago rečeno, neke građane zbunjuje, ljuti pa i vrijeđa svojim ponašanjem. Ne moramo je voljeti to je jasno, možemo je kritizirati, ali ne bismo je trebali vrijeđati. Mislim da je poštovani novinar Drago Pilsel pretjerao komentirajući ono o čemu  je Predsjednica govorila u Bugojnu: „Dižem glas protiv njena barbarstva: Nećeš, gaduro, razbiti BiH!”

A što reći na ono što je izgovorio gospodin Ribić, čini se doživotni sindikalni predstavnik u Visokom obrazovanju. Očito ne podnosi kad se netko s njim ne slaže. „Kako je moguće da neupućeni ljudi na društvenim mrežama oblikuju stavove ljudi? Dolazi rulja s društvenih mreža koja ima ambiciju da bude alternativa sindikatima, oni će organizirati ljude bolje nego sindikati? Bez sindikata ovoga svega ne bi bilo. Ono što bih s gorčinom konstatirao – zar taj dio ljudi, iz nastavnici.org, zar ti ljudi odgajaju našu djecu? Taj izljev primitivizma, neznanja – takvi ljudi odgajaju našu djecu?”

Teško je ipak u disciplini nekulture i vrijeđanja tj. komunikacijske nepismenosti nadmašiti zagrebačkog gradonačelnika. On to vrlo uspješno radi gotovo svakodnevno. Vrijeđa, omalovažava, izruguje se zdravoj pameti i ništa se bitno ne mijenja. Evo samo dvije njegove izjave: „Žene ne vole šonje, vole frajera, fakina koji iza sebe ima najmanje pet do deset tučnjava, i to s teškim ozljedama, da je veća šljiva“, „Ako joj se Advent ne sviđa, na njega ne mora ići ili se može baciti u Savu“.

U komunikacijsku nepismenost mogle bi se svrstati i neke reakcije na tekst napisan ćirilicom, na  plakatima predsjedničkih kandidata. Pa gdje je problem? To su pismo Hrvati koristili od 11. stoljeća, tim je pismom napisana Povaljska listina, najstarija hrvatska listina napisana ćirilicom. Zašto bismo se danas trebali boriti protiv tog hrvatskog pisma?  Nažalost, reakcija na plakate bila je erupcija mržnje i ispisivanje poruka tipa: “Milorade, neka, neka, ustaški te logor čeka”, “Ubi Srbina”…  A izostale su, koliko mi je poznato,  razumne i mudre reakcije i pojedinaca i institucija,  na tu sramotu.

 Zar Hrvatska doista ne zna bolje!?