Ne postoji čovjek koji će uvijek, u svakoj situaciji reagirati na najbolji mogući način. Krive procjene su uvijek moguće, ali i a temelju njih mudra osoba može mnogo toga naučiti. 

Međutim, postoje i oni koji kao da ne uče na vlastitom iskustvu ili iskustvu bližnjih, ili nemaju dovoljno znanja pa srljaju u pogreške koje se ne bi smjele događati. Ili, ne razumiju dinamiku i zakonitosti nekih ponašanja. I zato je njihovo djelovanje često nepogrešivo pogrešno. Primjera ima mnogo, nažalost. Spominjem samo neke.

Još su svježa sjećanja na nerede koji su se dogodili nakon utakmice Dinamo-Hajduk odigrane u Maksimiru. Ne ulazeći u motive zabrane unošenja navijačkih rekvizita na stadion što je dovelo do ne ulaska Hajdukovih navijača na utakmicu, zbunjuje me procjena policije koja je izjavila da nije očekivala incidente poslije utakmice. Mladi ljudi, gladni i žedni nekoliko sati, bez mogućnosti korištenja WC-a, ogorčeni slušajući Dinamove navijače kako koriste na stadionu sve ono što je njima bilo zabranjeno unijeti, percipirani su   kao skupina koja će se mirno vratiti u Split. Bez ikakvog incidenta?!

 Zar je moguće da sigurnost građana leži u rukama onih koji nisu u stanju procijeniti potencijalnu opasnost te i sebe  i one koje bi trebali čuvati dovedu u vrlo opasnu situaciju?

Na pandemiju smo već pomalo i zaboravili. Ali, sjetimo se koliko je bila neuspješna kapanja koja je trebala promovirati cijepljenje kao siguran način zaštite od opakog virusa. Vrlo često se politika agitiranja za cijepljenje svodila na vrijeđanje, napadanje, omalovažavanje onih koji to nisu željeli učiniti, iz različitih razloga. Pridobiti nekoga za svoje ideje, svoje stavove uistinu se ne postiže prijetnjama! Ni kod odraslih, niti kod djece. To je nepogrešivo pogrešan pristup. A čini se da i sam ministar Beroš često vuče poteze iz ove domene. I onda kada su u jeku pandemije obiteljski liječnici dobivali dodatna zaduženja kao i sada kada se nagovještaju obvezni sistematski pregledi, sve o novim zaduženjima i obvezama liječnici saznaju preko medija a ne u komunikaciji s resornim ministrom!

I naš Premijer je dosada mnogo puta nepogrešivo pogrešno birao svoje ministre. Od početnog sastava ostadoše četvero!

A da ne spominjemo, po tko zna koji put pogrešne poteze u obnovi Petrinje i ostalog potresom zahvaćenog područja. Gotovo je nevjerojatno da se tamo u kontinuitetu ponavljaju zastrašujuće loši i pogrešni potezi. Hoće li se ta nepogrješivost griješenja konačno zaustaviti?

Pogreške naravno nisu naša privilegija. Prije nekoliko dana u jednoj osnovnoj školi u gradiću Uvaldeu u Teksasu, u kojem živi i veliku zajednica Latinoamerikanaca dogodila se tragedija.. . 18-godišnjak,  Salvador Ramos, učenik srednje škole ubio je 19 djece i dvije odrasle osobe, učiteljice. Sva su djeca bila u dobi između 7 i 11 godina.

Na temelju dostupnih informacija čini se su policajci stigli i ušli u školu četiri minute nakon ubojičinog upada u školu, ali su se sklonili nakon što je on ispalio više metaka na njih i zabarikadirao se u jednoj učionici gdje je upucao žrtve. Prošao je sat prije nego što je taktički tim američke granične patrole provalio u učionicu i ubio Ramosa?!  Naravno da je loše što se u Americi tako lako dolazi do oružja, ali barem je jednako strašno što je policiji bilo potrebno gotovo sat vremena da uđe u učionicu i ubije napadača.

U jednoj hrvatskoj školi, ne nije bilo pucnjave iz vatrenog oružja, ali svojevrsna bomba je ipak bačena. Naime, ovih je dana jedna učiteljica održala svojim četrnaestogodišnjim učenicima predavanje o adekvatnom načinu oblačenja u školi. Ali ograničenja i stroge preporuke su se odnosila samo na djevojčice koje bi odjećom morale sakrivati svoja tek probuđena ženska obilježja. Ako se to predavanje uistinu dogodilo ono je ponižavajuće i za djecu i za samu učiteljicu. Nepogrešivo pogrešan pristup temi spolnog sazrijevanja i odnosima među spolovima. U cijeloj priči osnovna je poruka da su djevojčice potencijalne bludnice koje moraju misliti na svoje vršnjake jer oni za to nisu sposobni budući da ih „drmaju“ hormoni. Je li moguće da u 21. stoljeću učitelji ne znaju na adekvatan način s djecom porazgovarati o  promjenama koje su prateća pojava odrastanja i seksualnog sazrijevanja?  Promjenama koje se javljaju kod dječaka i kod djevojčica, promjenama kojih se ne treba bojati ili ih sakrivati, promjenama koje se ne smiju anatemizirati jer su one pokazatelj normalnog razvoja.  A kontrolirati svoje postupke, ne samo u pubertetu, trebali bi podjednako učiti pripadnici oba spola!

Očito ni svi odrasli to nisu naučili!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *