Stotinama godina koristili smo latinsku izreku „čovjek je čovjeku vuk“, kada smo željeli naglasiti nečovječno ponašanje prema bližnjemu, sebičnost, okrutnost. Međutim, što smo više upoznavali životinje, a pogotovo vukove, čini se da smo došli do zaključka da zapravo vrijeđamo vukove kada ih koristimo kao simbol za zlo, nepravdu, egoističnost. Jer, mnogo se puta već pokazalo da okrutnosti i zvjerstva koja ljudi čine jedni drugima, životinje ne čine nikada.

Vjerovali smo (možda ne svi) da su neke profesije, zanimanja po svojoj definiciji „osuđene“ na ljudskost koja u obavljanju svoje dužnosti zanemaruje boju kože, spol, vjersku orijentaciju, nacionalnost, političko opredjeljenje… jer želi pomoći čovjeku a to nadilazi spomenute i sve druge ne nabrojane različitosti.

Ali vremena se očito mijenjaju. I tako se na primjer prošlih dana pojavila vijest da je mladi ruski hokejaš čije ime nije poznato, trebao je biti operiran u Finskoj, no operacija mu je odbijena. „Godinama smo radili s Fincima. Mogu vam reći da smo planirali operaciju mladog igrača iz juniorske momčadi, ali su nas nazvali i rekli da se ruski građani više ne mogu operirati. To ne sluti na dobro. Ne mogu to reći za sve Fince, ali ovo je politička odluka.”

Također očekujemo da svećenici svojim riječima i djelima svjedoče svoju vjeru. Kad govorimo o kršćanima onda je to svakako prihvaćanje jednakosti svih ljudi pred Bogom. Jer, svi smo djeca istog Oca! Ali, praksa je očito malo drukčija. Ponekad i šokantna.

Na 13. postaji Križnog puta koje se održao u Koloseju, na Veliki petak,  križ su nosile ukrajinska i ruska obitelj. Međutim, nije pročitan tekst meditacije koju su napisale dvije prijateljice – Ruskinja i Ukrajinka, obje zaposlene u rimskoj bolnici. U toj meditaciji koju je prvotno odobrio Vatikan, govorilo se o gubitku vrijednosti, bijesu, rezignaciji i pomirenju unatoč raketiranju. Umjesto te meditacije rečeno je: „Pred smrću, šutnja je rječitija od riječi. Zato zastanimo u tišini i pomolimo se za mir u svijetu”, kako je objavila Katolička novinska agencija. A odluku Vatikana da prihvati meditaciju dviju „sukobljenih“ strana, kritizirali su ukrajinski katolički biskupi. Poglavar Ukrajinske katoličke Crkve bizantskog obreda, veliki nadbiskup kijevsko-halički Svjatoslav Ševčuk izjavio je: „Smatram takvu ideju neprikladnom, dvosmislenom i takvom da ne uzima u obzir kontekst ruske vojne agresije na Ukrajinu”. Navodno, ni ukrajinska televizija, u znak protesta nije prenosila Križni put iz Vatikana.

Iznenađenja ima još. Fra Bože Radoš je u komentaru na Facebooku nakon jakog potresa u Bosni i Hercegovini, napisao i ovo: „Uživam kad Bog pokazuje čovjeku kako je manji od makova zrna ukoliko nije Njegov.“ Kako itko može uživati u potresu koji donosi i ljudske i materijalne gubitke?! 

A pravoslavni svećenik Nemanja Pavlović je na Veliki petak svojim vjernicima između ostalog savjetovao da je ponekad nužno nekoga izudarati da bismo se nešto dogovorili, „ali ne da ga ubijemo u toj mjeri da ga previše povrijedimo, nego zna se što je mjera“. Da svećenik savjetuje nasilje u rješavanju problema ili nesporazuma, doista je teško shvatiti u svijetlu njegova poziva.

A patrijarh Ruske pravoslavne crkve  Kiril, rat u Ukrajini vidi kao oslobađanje Ukrajine, kao specijalnu vojnu operaciju, a ne kao agresiju, ne kao napad na samostalnu državu. „Iz njegove vizije svijeta ovo je nešto što Putin čini dobro, jer on vraća Ukrajini onaj stari sjaj i vraća joj slobodu”- navodi komentator.

Na ruskoj državnoj televiziji, kako prenose neki mediji, Putinovi poklonici su ovih dana ponudili jedno vrlo „ljudsko“ rješenje za sve one koji se nalaze u Mariupolju, u podzemnom kompleksu Azovstala, goleme željezare. Da ne bude zabune mislili su i na sve civile, žene i djecu. Dakle, prijedlog  je sve ih zabetonirati i tako riješiti sebe i njih svih ovozemaljskih briga.   

Ima i u nas  „ljudskosti“ na svakom koraku, u izobilju. Na primjer, još uvijek nemamo novu Nacionalnu strategiju zaštite mentalnog zdravlja, a ljudi su nam na prvom mjestu, njihova dobrobit, osobito djece!? Mnogi bolesnici dugo čekaju na nužne preglede, tako to traje već godinama, ali briga za čovjek nikako da ispliva na površinu .Godinu i po dana od donošenja Nacionalnog plana protiv raka 2020-2030 nije se ni započelo s njegovom realizacijom, a nema ni akcijskog plana za njegovu provedbu. A osobe s invaliditetom koje su često po mnogo čemu građani drugog reda u ovoj državi te asistenti u nastavi koji već petnaest godina čekaju da im se zakonski definira status? I sve to dobri ljudi rade svojim bližnjima!

Ovo je naravno samo mali isječak ljudskog djelovanja koji nas podsjeća da tako često zaboravljamo biti ljudi u plemenitom značenju te riječi. Naši su postupci povremeno zastrašujući, isključivi, egoistični, okrutni. A načela u koja se olako zaklinjemo  pre često su samo mrtvo slovo na papiru. Pomažemo drugome kada u tome vidimo neku korist (ne nužno materijalnu) za sebe, svoje profesionalno znanje uskraćujemo onima koji nam se ne sviđaju zbog svojih političkih stavova, ili samo zbog pripadnosti određenoj grupaciji. Svoje dužnosti često obavljamo formalno, a još češće površno i neadekvatno prihvaćamo se poslova za koje nismo kompetentni.

A da je čovjek čovjeku vuk, bio bi (na temelju brojnih istraživanja) suosjećajniji, brižniji, odgovorniji. U mnogim situacijama. Jer vukovi još ne poznaju licemjerje, farizejstvo i korupciju.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *