Sve češće u različitim sferama javnog djelovanja susrećemo ljude koji su u životu propustili naučiti nešto o pristojnosti, uljudnosti i odgovornosti.

Riječi koje su se prošlih dana često ponavljale, a izgovorio ih je dogradonačelnik Ivošević, „napit ću se krvi“ sigurno nisu primjerene ni u javnoj, ni u privatnoj komunikaciji. Ni za njega kao dogradonačelnika, ali ni za ikog drugog. Tu dileme nema. Ali, pri izricanju osuda, bilo bi nužno imati isti kriterij za sve javne osobe.

Treba li Bojan dati ostavku, treba li ga Gradonačelnik razriješiti dužnosti? Da živimo u civiliziranoj zemlji, dileme ne bi bilo. Ali ovako…. U nas moralna odgovornost gotovo i ne postoji. Mnogi ne znaju što bi to zapravo trebalo značiti, ili misle da im se netko ruga kada spominje tu vrstu odgovornosti. 

 Ne pada mi napamet relativizirati ili promovirati prostačenje, ali čini mi se da je inkriminirana rečenica bila uistinu „samo“ prostačenje,  a ne prijetnja koja bi bila nagovještaj kretanja u akciju.

Nažalost, naročito u Dalmaciji govor mnogih je i kad nema ljutnje ili prijetnje često „obogaćen“ riječima ili frazama koje nisu pristojne, ni prihvatljive. Ako će se donijeti odluku da se od sada mijenja način komunikacije i da će se od svih javnih osoba zahtijevati civilizirano izražavanje, u redu. Neka Ivošević bude prvi!

Ali, ako doista želimo biti civilizirani, pristojni, uljuđeni…. možda ne bismo smjeli vrednovati isključivo što tko govori nego i obratiti pozornost na ono što netko radi.  Jer svi znamo da iza lijepih i uljudnih riječi često stoje nedolična ponašanja, pokvarena, neljudska… Kao i što iza prostačkog izražavanja može uslijediti dobrohotno, pa čak i plemenito ponašanje.

 Gledamo li posljedice, djela neodgovornog ponašanja naših odgovornih državnih službenika koji možda nikada nisu javno prostačili, bit ćemo zgroženi.

 U zdravstvu i prije pandemije (koja prečesto služi kao opravdanje za pogrešne ili nikakve poteze) mnogo toga nije funkcioniralo kako treba. Međutim, pandemija je donijela i nešto novo, a to je porazan rezultat u istraživanju koje je obuhvatilo ukupno 21.000 žena koje su rodile u prvoj godini pandemije, u dvanaest zemalja Europske regije SZO. Primijenjen je online upitnik o kvaliteti skrbi za majke i novorođenčad Svjetske zdravstvene organizacije. Pitanja su se odnosila na: pružanje skrbi, iskustvo skrbi, dostupnost fizičkih i ljudskih resursa, te utjecaj COVID-19 na pružanje skrbi. Rezultati su ukazali na ogromne razlike u kvaliteti te skrbi.  Hrvatska se nažalost našla na predzadnjem mjestu na ljestvici od ukupno 12 zemalja. Na vrhu ljestvice su Luksemburg, Španjolska i Njemačka a na dnu Rumunjska,  Hrvatska i Srbija.

Godinama je poznato da u domeni socijalne skrbi ima premalo zaposlenih te se poslovi ne mogu obavljati kvalitetno i promptno, a najgore je kada zbog toga stradavaju djeca. Zbog toga se dešavaju neoprostive i nepopravljive pogreške.

Ovih je dana aktualna tema „naknada za odvojeni život“. Da, mnogi su saborski zastupnici vrlo pristojno, sa smiješkom prihvaćali (ne samo u ovom mandatu) nešto nakaradno, ali utemeljeno na zakonskoj odredbi. I sve je uredu jer primajući novac, nisu prostačili!!

A što reći za natječaj za nove hrvatske euro kovanice. “Nakon autorovog povlačenja spornog rješenja prvonagrađenog rada te sumnji u autentičnost nekih drugih rješenja izraženih u brojnim medijskim napisima, postalo je nedvojbeno jasno kako ne samo da je problematičan način provedbe i vrednovanja radova, na što smo ranije upozoravali, nego je i cjelokupni natječajni postupak nepovratno kompromitiran….“ navodi se u priopćenju Upravnog odbora HDD-a.

A naš Guverner i Viceguverner Hrvatske narodne banke uistinu nisu izgovorili ništa prosto i nedolično, ali su zato radili, koliko se može zaključiti iz medija, nemoralno. Iskorištavajući nas građane, rugali su nam se, zahvaljujući moći koju im daje njihov položaj. 

Istina je da zaduženi za obnovu Zagreba i Banije nisu spominjali da će se nekome „napiti krvi“, ali su do sada sramotno malo toga napravili! Moguće je ovako nabrajati još mnogo toga.

Svjedoci smo da za sve nabrojane i one ne nabrojane propuste ili čak nedjela nitko odgovarao nije. Jer, kako reče neki dan naš Premijer obraćajući se oporbi: „Da na trepavicama stoje do kraja mandata, neću maknuti nikoga. Na trepavicama da stoje, to je prva stvar. Je li to Horvat, Ćorić ili netko drugi, isto će im se dogoditi, kao što im se dogodilo svih ovih šest godina.“ Mogu odgovorni raditi bilo kako, nije važno, jer njihov status o tome ne ovisi, već samo o dobroj ili lošoj volji Premijera. Dakle, sve je, činilo se bilo jasno. Ali, nikad ne reci nikad! Čini se da stajanje na trepavicama neće biti potrebno! Iznenada je „maca stigla na vratanca“, nenajavljena i neugodna! Jedan je ministar ipak krenuo put Remetinca. Nadajmo se da neće biti jedini!

Istina je da se Bojan Ivošević  ne izražava uvijek primjereno svom statusu, ali to nažalost ne čini ni naš Predsjednik, pa ni Premijer. To Ivoševića ne opravdava, ali pomaže da bolje razumijemo gdje živimo. Sreća da će naš dogradonačelnik imati šansu svojim djelima pokazati koliko mu je stalo raditi kvalitetno i iskreno se nadam da će se potruditi zauzdati svoj jezik.

Tko će u narednim danima i mjesecima biti uspješniji u retuširanju svog imidža, naša Vlada ili splitski dogradonačelnik? Hoće li biti lakše kontrolirati riječi ili djela?

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *