Stanovnicima na području pogođenom potresom, Baniji ili tko više voli Banovini, potrebno je uistinu sve. Odjeća i obuća, građevinski materijal, hrana i piće, higijenske potrepštine, privremeni smještaj na suhom i toplom, zdravstvena i psihološka pomoć. Stradalnici su nešto od toga dobili na vrijeme i kvalitetno, nešto s odgodom. Nažalost, slušamo da ima još ljudi koji nemaju siguran i topao smješta, a prvi je  udar potresa bio 29. 12. 2020. A hladnoća je sve veća.

I što više čitam i slušam o situaciji na području pogođenom potresom, postaje sve jasnije da postoji i skupina ljudi koji nisu stradali u potresu, a ipak im je potrebna posebna vrsta pomoći. Tima, koji su na različite načine dio državnog aparata, treba pomoć koja bi iz njih uklonila nedostatak profesionalnosti, ali ponajprije ljudskosti.

U veljači ove godine, kada još pandemije nije bilo u nas, a ni potresa, Branka Bakšić Mitić, Mateja Medlobi i Maja Sever dobile su nagradu “Ponos Hrvatske” za svoju humanitarnu djelatnost. Branimir Pofuk je to prokomentirao: „Tu djelatnost treba nazvati još jednostavnijim pravim imenom: ljudskost. Ljudskost je pravo i najtočnije ime za to što već godinama rade “Ljudi za ljude”. A radi se o inicijativi koje je pokrenula dogradonačelnica Gline shvativši da sjedenjem u kancelariji neće pomoći nikome jer ju nitko za ništa ni ne pita. Ona je naime birana  iz reda srpske nacionalne manjine. I tako je gđa Branka krenula obilaziti ljude koji žive po bespućima Petrinje i pomagati im u svemu što je bilo moguće. Uskoro je njena djelatnost dobila nove promotorice ljudskosti. Spomenuta inicijativa je pomagala ljudima kojima je to bilo  nasušno potrebno i prije potresa jer su živjeli u neljudskim uvjetima. Nažalost, mnogim stanovnicima ovih predjela država odnosno lokalna samouprava nije osigurala tekuću vodu, ni struju, a i ceste su često takve da osobni automobil tu pristupa nema.

Humanost (čovječnost, ljudskost) odnosi se na poštivanje vrednota kao što su sreća, dobrobit pojedinca, solidarnost, dostojanstvo, identitet, život, razvoj, sloboda. Ljudskost znači pomagati drugima bez obzira na to koje su rase, nacionalnosti, spola, starosti, vjere.

U ideju „ljudi za ljude“ su se svakako u potpunosti uklopili kuharski majstori i oni niže rangirani, iz svih krajeva države koji su pojurili u stradalo područje i odlično se organizirali. Oni iz Zagreba su navodno na licu mjesta bili već dva sata nakon prvog udara potresa. Dva su tjedna hranili ljude. U početku su se snalazili na različite načine, donacijama i osobnim poznanstvima kako bi došli do hrane, a onda im je Crveni križ dao svoje zalihe, da bi na kraju i Vlada otvorila robne rezerve i poslala potrebnu hranu. I na kraju, kažu, da im nitko nije zahvalio za silan trud, polet, ne posustajanje, potpunu predanost u pružanju pomoći, za ljudskost koju su iskazali. Više niste potrebni, to je jedino što su čuli!

Na sreću, ogroman je broj onih koji su krenuli stazom „ljudi za ljude“. I iz naše zemlje ali i iz svih krajeva svijeta. U Petrinju, Glinu  i Sisak i okolna područja svakodnevno stižu kamp kučiće, kontejneri, grade se kućice od drva; vatrogasci neumorno rade, HGSS je svoje uglavnom odradio na samom početku nevolje; stižu pošiljke hrane, odjeće, kabanica, alata…; volonteri zdušno pomažu, Torcida, BBB-ovci; djeca u školama, vrtićima  domovima za nezbrinutu djecu pokušavaju dati svoj doprinos kako bi njihovi vršnjaci osjetili da netko na njih misli, da je nekome stalo do njih. Riječju, angažirali su se svi koji su osjetili potrebu biti ljudi,  suosjećati s drugim ljudima u njihovoj silnoj nevolji.

Čini se, da neki u ovoj državi ipak nisu u stanju razumjeti motivaciju volontera. Njima takvi altruisti samo smetaju, unose nered u njihovu činovničku začahurenu rutinu.

Ovo je doista vrijeme, a Banija i mjesto gdje se trenutno iskazuje ljudskost, empatija, solidarnost, ali i bahatost, umišljenost, neorganiziranost, nesposobnost priznavanja pogrešaka.

Može li itko pružati pomoć u razvijanju ljudskosti jer nekako vjerujem da je to sjeme ipak posijano u svima nama. Ali da bi se ono razvilo, propupalo i procvjetalo  potrebno ga je na adekvatan način tretirati.  A što bi to značilo?

Na prvom mjestu  bitno je držati čvrsto u rukama uzde svog ega. Biti spreman čuti druge, primati savjete od onih koji više znaju, kontrolirati ishode svojih odluka. Ako su bili loši, biti spreman revidirati odluke i priznati pogreške. Istinski suosjećati s onima koji su doživjeli nesreću, čak traumu, slušati i pokušati razumjeti što je njima sada najvažnije.

Moj je dojam da su često rečenice koje izriču neki ministri, a pogotovo Premijer tako hladne, činovničke, kao da ih čitaju s blesimetra, a ne dolaze iz duše, iz želje da se iskaže iskreno suosjećanje i razumijevanje. A nama kršćanima, a ima nas jako puno, čovjekoljublje, ljudskost je dužnost, rekla bih, čak bitna odrednica našeg identiteta.

A lijepo je i mudro, davno rekao Mahatma Ghandi: „ Ako želiš vidjeti promjenu u svijetu, moraš postati ta promjena.“ Moraš konačno u građanima svoje države početi gledati ljude a ne samo glasače, pristaše ili raznorazne neprijatelje, rušilačke elemente, podrivače stabilnosti države.

Jesmo li uopće ljudi, ako ljudskosti nemamo?

One Reply to “LJUDI ZA LJUDE”

  1. Za sve volontere koji su očekivali HVALA, stihovi majke Tereze….

    “Ako pogledaš bolje, na kraju,
    Ipak je to sve između tebe i Boga; nikad nije bilo između tebe i njih.”

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *